Za ovaj praznik vezuju se brojni običaji, od kojih su neki da se na taj dan ne valja češljati, ali da je dobro umiti se na rijeci ili potoku.
Narod, takođe, vjeruje da se na Blagovijesti završava zima i često ima običaj da kaže: “Ako na Blagovijesti kiša okvasli volu rog, biće dobar rod.”
A na noć uoči Blagovijesti otvorite sva čula, jer po narodnoj legendi noć uoči Blagovesti svijetle skrivena, zakopana blaga u zemlji, a može da ih vidi samo onaj koji je vidovit.
Naši stari su vjerovali da žena koja ne može da ima djecu, na Blagovijesti treba da ode do ikone Bogorodice i pomoli se.
Ovaj običaj nalaže da se na Blagovijesti obavezno počiste kuću, dvorište, obori, štale i da se obavezno sve đubre spali. Negdje je bio običaj da djevojke uoči ovoga dana nakupe suve grančice i drva, i od njih naprave velika vatru, obično na kakvom brdu ili seoskom raskršću. Uz vatru se veselilo i staro i mlado, i muško i žensko. U Vojvodini i istočnoj Srbiji ovaj običaj zadržao se do XX vijeka gdje se nazivao bukara, prenosi Stil.
Naložena vatra se preskakala radi zdravlja ljudi i stoke, ali i da ljude, kako se vjerovalo, ne bi te godine ujedale zmije.
Zbog vjerovanja da se na ovaj dan bude gmizavci iz zimskog sna, na Blagovijesti se nisu spominjale zmije. Uoči Blagovijesti, djeca su lupala mašicama o gvozdene predmete obilazeći oko kuće, staje i tora i vikala: “Bež’te zmije i gušteri, bež’te zmije i gušteri!” Vjerovalo se da na ovaj dan medvjedi izlaze iz svojih brloga, i da štuka razbija led repom. Ovoga dana ni ptice ne viju gnezda.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu