Zbog čega se svako ko ponudi glas razuma tretira kao crna ovca, medijski marginalizuje i blati? Zašto se mladi s novim idejama i politikama proglašavaju izdajnicima i kako to da građani ove zemlje ne mogu da shvate da ih političari, 25 godina poslije rata, obmanjuju i truju jednom te istom retorikom, koja je usput bila karakteristična za period devedesetih?
Prije nekoliko decenija čuveni politikolog Hana Arent rekla je: “To stalno laganje i nema za cilj da narod povjeruje u laži, već je cilj da ni u šta ne vjeruje. Takvom narodu nije oduzet kapacitet za akciju, već kapacitet da misli i sudi. Sa takvim narodom možete da radite šta hoćete.” Upravo ove čuvene rečenice na najbolji način pokazuju šta je cilj stvaranja podanika koji više nemaju povjerenja ni u sebe same, a kamoli u sistem i društvene vrijednosti.
Pojedinci i grupe koje vode ovu zemlju od rata stvaraju takvu atmosferu nepovjerenja i straha da više niko nikome ne vjeruje, pa onda priča o soroševcima i izdajnicima tako lako i prolazi. Kada se na papir stave sve laži, obmane, manipulacije i prelijetanja naših političara, moglo bi se napisati nekoliko opširnih studija. S druge strane, ako nam je poznato da kao narod danas radije volimo da trpimo ugnjetavanje nego da se borimo za slobodu, upotpunjuje se i postaje jasnija ukupna slika bijede koju smo u prilici da gledamo pored kontejnera, javnih kuhinja, zdravstvenih ustanova, javnih preduzeća…
Međutim, sve se u suštini vrti oko politike, tačnije – novca, jer “ako ne znate šta se dešava, samo pratite trag novca”. Da bi se zaštitio mahom nelegalno stečeni kapital poseže se za najnevjerovatnijim obmanama i manipulacijama. To što one nemaju nikakvog utemeljenja u stvarnosti nikoga nije ni briga, jer da jeste, vjerovatno se ne bi ni koristile. Ono što je interesantno jeste da građani iz godine u godinu nasijedaju na istu priču, ali ako sagledamo sve gore navedene faktore nije ni čudo zašto je to tako. U strahu za vlastite položaje i moć, vlast diskredituje opoziciju na način da je predstavlja kao izdajničku, britansku i soroševsku, iako bi, da to zaista želi, Soroš mogao da zbriše kompletnu Bosnu u rekordnom roku. Za čovjeka koji je uspio da slomi italijansku liru i ozbiljno uzdrma britansku funtu, ekonomsko i političko uništenje Republike Srpske predstavljalo bi dječju igru, ali naši građani, potpuno sluđeni od strane velikih patriota, ne mogu to, nažalost, da shvate.
Negativan predznak koji na našim prostorima nose NATO, Soroš i strane ambasade, godinama je podloga za diskvalifikaciju političkih protivnika, pa tako u Republici Srpskoj svako ko misli drugačije, modernije, zalaže se za vladavinu prava, demokratiju, ustavni patriotizam, uređenije društvo, bolji obrazovni sistem, ko kritikuje sistem i ekonomsku politiku, po automatizmu je od strane vlasti proglašen za mrzitelja Republike Srpske, izdajnika, “zelenog”, soroševca, CIA agenta, stranog plaćenika. Na kraju, to je jedini argument koji vlast godinama unazad koristi protiv opozicije i koji, prosto nevjerovatno, gotovo uvijek prolazi.
Međutim, najtragičnija činjenica u cijeloj priči oko izdajnika jeste da svako ko pokušava da spusti uzavrele međunacionalne tenzije i izgradi dobre odnose s drugim narodima bude okrivljen za antisrpko djelovanje. Samo u Republici Srskoj mjera patriotizma za trenutno vladajuću partiju određena je stepenom kvaliteta uvreda i jačinom mržnje prema drugima. Po istoj analogiji, pojedinci unutar opozicije koji kritikuju sterilno djelovanje vlastitih redova bivaju proglašeni ni manje ni više nego – dodikovcima. Reklo bi se – jedna te ista priča samo na različitim nivoima. Stoga niko ne bi trebao da bude iznenađen ako se do izbora 2022. pojavi neki “dodikovac” koji će zbog kritike uspavanosti vlastitih ukućana biti proglašen za izdajnika.
Na kraju, kada sagledamo sve navedeno, nije teško zaključiti da je u Republici Srpskoj objektivno razmišljati i govoriti zapravo luksuz. Pojedinci koji realno sagledavaju stvari u nekom trenuku obično ispaštaju, ali na kraju, ismijavanje zdravog razuma i realpolitike najskuplje će platiti sami građani. Nekada će to i oni sami shvatiti ali se plašim da će biti kasno. Previše kasno.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu