Slatke plodove ovog drveta obožavala su djeca, a od opalih plodova ostajali su im na bosim stopalima crveni, ili crni tragovi koji su se teško prali. Opale plodove duda tamanila su i jata gusaka.
Slika ravnice sada je drugačija, stabala duda je sve manje, a rasadnika mladih dudova, dudara – gotovo da nema.
Bijeli dud
Drvo koje poraste do 20 metara i ima okruglu krošnju. Mladi izdanci i lisne peteljke obiluju mliječnim sokom. Listovi su širokojajasti, obično goli, nazubljenog oboda. Plod duda (dudinja) je složen, a boja mu se kreće od bijele, preko ružičaste, ili crvene do crveno-crne. Smatra se da bijeli dud vodi porijeklo iz Kine gdje se gajio zbog lišća kojim se hrane svilene bube, kao i slatkih plodova.
Crni dud
Drvo više od 20 m sa debelim, široko-jajastim, sok dud nazubljenim, ili nepravilno režnjevitim listovima. Sa naličja su hrapavi i dlakavi. Muški i ženski cvijetovi sakupljeni su u rese iz kojih se razvija sočno dudinje crno-ljubičaste do crne boje. Plodovi crnog duda su gotovo dvostruko veći od bijelog. Vodi porijeklo iz Irana i Avganistana odakle je prenijet u ostale krajeve. Uzgaja se zbog slatkih plodova.
Dud se najčešće upotrebljava u narodnoj medicini i nema većeg značaja za savremenu fitoterapiju. Kao biljne ljekovite sirovine u narodu se koriste plod (Mori nigrae fructus), kora sa korena (M.nigri radicis cortex) i list (Mori nigri folium) crnog duda. Bere se zreo plod i svež koristi za pravljenje sirupa. Mladi, zdravi i potpuno razvijeni listovi beru se preko ljeta i suše u tankom sloju na promaji u hladu.
Plod sadrži oko 9% šećera, organske kiseline, pektin, vitamine, mineralne soli…
Upotrebljava se kao blago sredstvo za iskašljavanje i protiv zatvora, kora korijena takođe kao purgativ, list kao adstringens (sredstvo koje površinski skuplja kožu i sluzokožu), a narod vjeruje i da snižava koncentraciju šećera u krvi.
Od zrelih crnih dudunja pravi se sirup (Sirupus mororum) koji se upotrebljava za ispiranje kod upala usta i grla, kao osvježavajući napitak kod groznica, blago sredstvo za iskašljavanje i izazivanje stolice. Ovaj sirup se ranije pravio i u apotekama i bio je u nekim farmakopejama, prenosi Krstarica.
Plodovi crnog i bijelog duda koriste se kao blago sredstvo za iskašljavanje i protiv zatvora, list za površinsko skupljanje kože i sluzokože, a vjeruje se i da snižava koncentraciju šećera u krvi, ali su dudari gotovo iščezli iz naših ravnica.
List ulazi u sastav različitih čajnih mješavina koje se, uz obaveznu dijetalnu ishranu, preporučuju kao dopuna drugim lijekovima kod blago povišene koncentracije šećera u krvi. Uz list crnog duda u sastav ovih mješavina često ulaze i list borovnice, mahune pasulja, pelin…
Zrele, vrlo slatke bele i aromatične nakiselo-slatke crne dudinje koriste se u ishrani, od njih se pravi sok od duda, kompoti, slatko, sirup… Jedu se i svježe ili osušene, a služe i kao hrana živini. Iz dudinja crnog duda cijedi se sok od koga se kuva sirup i pekmez, ali se koristi i kao blag lijek protiv zapaljenja grla i usta. Od fermentisanih zrelih dudinja peče se rakija dudovača. Osušene dudinje mogu da se melju i dodaju tijestu za kolače. Dudovo drvo upotrebljava se za drvorez, stolariju, za izradu kaca, bačvi i buradi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu