Sudbine

”SLUŠA KAO MAŠINA" Bratislav i njegovi konji idu tamo gdje kamioni i traktor ne mogu da priđu

Da bi stigao do drva i obezbedio ogrev za stanovnike ivanjičke opštine, samaraš Bratislav Stanojlović mora da dođe do nepristupačnih šumskih predela, gdje mu društvo i dragocijenu pomoć pružaju jedino konji. Kaže da su su pametniji od bilo koje mašine, samo ih morate paziti i poštovati.

”SLUŠA KAO MAŠINA" Bratislav i njegovi konji idu tamo gdje kamioni i traktor ne mogu da priđu
FOTO: INFO LIGA IVANJICA / YOUTUBE

Kamioni i traktori možda bi to i pregazili, ali gde prođe četvoronožac, tu ne može nijedna mašina pa prođe, jer njega možete da uvedete i u potok i pored kamenja, ali samo treba lijepo sa njim. On je vrlo pametan, miroljubiv, neće on čovjeka ni da ubije, ni da ujede. Ako vi njega cijenite i poštujete, on vas poštuje još više. Uslužan je i miran, radi po komandi. Kako mu kažete, on tako stane, kada pođe malo, vidite da li mu kriva ili ne kriva na strani, popravite, ne udarate ga i sluša vas kao mašina isto – priča Bratislav za “Ingo ligu Ivanjica”, prenosi Blic.

U šumu samaraši kreću sa prvim svitanjem, a da bi posao bio uspješan započinju ga pjesmom koja prija i ljudima i životinjama. Teško je, ali ukoliko volite to što radite onda se i napor lakše podnese.

– U životu nešto mora da se radi! Prvenstveno, nije loše plaćen posao, a znam da ga radim i radim ga već dugi niz godina. Odgovara mi i nije loša plata. Nije baš da nije težak posao, ali čovjek bi trebalo da radi ono što voli – kaže Stanojlović.

– Dođemo ujutru rano, pripremimo samar, napunimo. Poslije dvije ture bacimo im kukuruz, odmorimo i krećemo da radimo do ručka. Isto tako posle ručka i do pola šest, šest radimo. Teško jeste, a dokle ćemo to ne znamo reći – dodaje Bratislavljev kolega Dragoje Vulović.

Pravila se i u ovom poslu moraju poštovati. Mladi konji ne smeju nositi veći teret dok ne steknu kondiciju, životinje se ne smiju pretovarati, a zbog nepristupačnosti terena izbjegava se vuča drva kada pada kiša pa je klizavo. Dragoje Vulović ima dvanaest konja sa kojima radi i dva rezervna kako bi mogao da ih odmara i čuva. Samarenje donosi dobru zaradu, problem je, kaže, jer je riječ o sezonskom poslu.

– Dosta se zimi ne radi, po tri, četiri, pet mjeseci, sve zavisi od vremenskih uslova i zato – kad bi se radilo non stop, moglo bi nešto – objašnjava.

Kako kažu samaraši, lijepa strana ovog posla je vrijeme provedeno u prirodi i rad sa životinjama, koje su odanije od ljudi.

– Bolje biti sa njima nego sa ljudima, oni samo što ne znaju da pričaju. Dođeš ujutru, ideš u šumu, šalimo se… Jeste da je malo naporno raditi, ali ako voliš to, onda je sve u redu – zaključuje Bratislav.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu