Prema navodima u optužnici, zločinačkim udruženjem za preprodaju droge, koje je djelovalo od kraja 2010. do oktobra 2013. godine, rukovodio je banjalučki inspektor Srđan Radulović. Optuženi i ujedno njegove radne kolege iz Odsjeka za narkotike Ognjen Stijak, Marko Kovačević i Slavko Đurić bili su zaduženi za eliminisanje konkurencije Goranu Bošnjaku, narkodileru koji je radio za inspektore.
Oni su hapsili i zastrašivali druge dilere te ih prinuđivali da za njih diluju drogu, a oduzetu drogu u policijskim akcijama su davali Bošnjaku i drugim narkodilerima da je preprodaju.
U optužnici se između ostalog navodi da su uz fizičke prijetnje tjerali i druge osobe da za njih prodaju drogu, a ukoliko bi to odbili, protiv njih su pokretali krivični postupak.
Radulović, Stijak i Kovačević su u martu 2016. godine pravosnažno osuđeni na 22 godine i šest mjeseci robije. Radulović je bio osuđen na 11 godina zatvora, Kovačević na šest godina, a Stijak na pet godina i pet mjeseci zatvora.
Međutim, Ustavni sud BiH je u martu ove godine ukinuo pravosnažne presude, obrazloživši kako je presuda Vrhovnog suda RS zasnovana na nezakonitim dokazima, odnosno saslušanjima svjedoka pokajnika Slavka Đurića, ujedno bivšeg službenika MUP RS i osuđivanog narkodilera Gorana Bošnjaka.
Za Đurića je između ostalog, navedeno da ga je prije svjedočenja MUP RS trebao osloboditi čuvanja službene tajne, pa da tek nakon toga on svjedoči u sudu.
Za svjedoka Bošnjaka, Ustavni sud je obrazložio kako ni banjalučki Okružni sud, a kasnije ni Vrhovni sud RS, nisu previše marili na njegova upozorenja da je iskaz, na osnovu kojeg je kasnije zasnovana kompletna presuda dao u strahu za vlastitim životom.
Ustavni sud BiH ističe da je Okružni sud Banjaluka, ako već tako nije postupilo tužilaštvo, sam morao izvesti dokaz koji bi potvrdio ili demantovao navode Bošnjaka da mu je iskaz u istrazi uzet pod pritiskom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu