Film je imao premijeru na Festu, a sastoji se od četiri isprepletene priče. Glavni junak Raša (Bojan Dimitrijević) radi kao čuvar u starom hotelu gdje sreće živopisne likove među kojima je i Superheroj, u izvrsnom tumačenju Bode Ninkovića.
U suštini svega je ljubavna priča, ali u okolnostima, kako smo tada mislili, poslije kraja svijeta. Ovih sedam godina je još dodalo taj osjećaj pa je sada idealno vrijeme za prikazivanje. Iako nije klasičan bioskopski, komercijalni film, ima dobru atmosferu i nudi jednu boju koja je potrebna domaćoj kinematografiji – kaže za “Blic” Ninković.
Ninković kaže da “Superheroj” ima karakter luzera, ali i iskrenu želju da pomogne drugima i tako i sebe liječi na određen način i pokušava da poslije velike lične tragedije sredi život.
– Film daje dozu optimizma i to je ono što je dobro – kaže Ninković u intervjuu za Blic.rs.
Slavni glumac kaže da su danas superheroji svi oni koji pokušavaju da žive na normalan način vodeći računa o sebi najbližima i najdražima koji pokušavaju da, ne ugrožavajući druge, ostvare neke snove, želje i nešto što su sebi zacrtali.
– Pritom mislim da je mjera ključna reč – čovjek mora da bude realan u procjeni onoga šta želi i koliko želi i to uskladi sa svojim mogućnostima. Sada je u igri totalni disbalans između realnih mogućnosti i želja koje su nam nametnute u ovoj brzini. Naročito televizija nameće standarde koji nemaju veze sa realnim životom. Svi bi nešto odmah, brzo i mnogo – kaže Ninković.
On ističe da je kod nas sistem generalno uništen, pa samim tim i sistem vrijednosti koji je vrlo bitan.
– Onda lako isplivaju svi oni površni, nedovoljno kvalitetni i oni koje većina nameće kao nešto svoje. Za njih je to normalno, misle da tako treba. Ja mislim da to tako ne treba – kaže Ninković.
Kako danas vaspitati dijete?
– Treba biti iskren i otvoren. Kada krenu u školu, užasno je jak uticaj drugih. Ja sam prilično bezbolno prošao dva puberteta (sa dvije ćerke), ali smo i supruga i ja bili uporni i za neke stvari sa kojima su one dolazile iz škole i mislile da su dobre i da, pošto većina radi treba i one da rade, mi smo mislili malkice drugačije. Ništa nismo nametali, ali neke stvari nismo puštali. Naročito sam insistirao na tome koja se muzika sluša. Tvrdim da klinci nisu krivi. Oni gledaju šta se događa u njihovoj porodici i misle da je to normalno i da tako treba. Dakle, pitanje je samo koliko smo mi, kao roditelji, uporni i spremni. A to što se mnogi vade da moraju da jure da bi zaradili za život pa nemaju vremena, to nije dovoljno dobar izgovor jer nikakav novac ne može da nadoknadi kvalitetan odnos između roditelja i djece.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu