Rok diva umrla je danas u Zemunskoj bolnici, a život je provela živeći po svojim pravilima, kompromis sa sobom i višim životnim ciljevima nije napravila ni kada je trebalo donijeti odluku da li da postane majka.
− Žena danas jeste češće na pojedinim rukovodećim položajima u društvu, emancipovanija je, finansijski nezavisnija, slobodnija i više nije vlasništvo muškarca − može da odlučuje o svojoj sudbini. Ali koliko god izgledali veliki, ti pomaci nisu dovoljni. Mnoga prava je samo nominalno osvojila, dok u praksi nije tako – navodi umjetnica, čiju je karijeru započetu 1977. izlaskom singla „Au, au“ obilježila neprestana borba sa jačim polom.
− Ni danas me ne doživljavaju kao ravnopravnog takmaca, već kao ženu koja se drznula da uđe u njihov svijet. I u Budvi sam osjetila da me, bez obzira na to što sam autor teksta pobjedničke pjesme, ne vrjednuju kao što to čine kada su muškarci autori. Kada žena nešto radi i stvara, bilo da sprema ručak ili piše tekst za pjesmu, muškarac to smatra njenom dužnošću − nečim što se podrazumijeva, njenom obavezom da služi interesima muškarca − rekla je u intervjuu za “Blic ženu” Slađana Milošević.
− Žena o kojoj govorim u sebi ima oba psihološka pola i nosi ih ravnopravno. Došla je do spoznaje i snage koju je imala na početku nastajanja svijeta, kada je bila prirodno i ravnopravno biće, stvoriteljka i moćna majka prirode i bogova… Dvomilenijumsko hrišćanstvo ju je unizilo u sluškinju, da bi se sredinom XX vijeka počeo buditi arhetip koji sam nazvala „muškom ženom“.
− Zašto bi muškarci bili hvaljeni kada su sa mnogo mlađom ženom, a žena neprihvaćena kada je sa mlađim muškarcem? Ne treba tražiti partnera po kriterijumima koje postavlja društvo, kao što su godine ili socijalni status, sve je to relativno − rekla je rok diva.
− U mojim godinama čovjek nije u potrazi za ljubavlju kao u mladim godinama. Izašla sam iz jedne veoma duge veze, imam prijatelje i veoma sam zadovoljna emotivnim životom − otkriva umjetnica.
Iza sebe ima jednu bračnu probu koja je trajala nepuna 24 sata i vjeruje da su u idealnom braku bili Žan Pol Sartr i Simon de Bovoar. Živjeli su istoj zgradi, ali u različitim stanovima, a susrete dogovarali telefonom.
− Takav odnos dozvoljava slobodu i jednom i drugom i nikog ne stavlja u podređeni položaj. Kada ste umjetnik, kada stvarate ili pišete, ne možete se potpuno posvetiti drugoj osobi − rekla je Slađana i objasnila zašto nije opstao njen brak u Americi sa muzičarem i novinarom Džimom Hagadonom s kojim je i danas u prijateljskim odnosima.
− Iako smo imali veliki stan u kom smo oboje imali svoj mali studio, čuli bismo i dekoncentrisali jedno drugo svojom muzikom. Tako smo živjeli više od godinu dana, dok na kraju nismo shvatili da je ta životna postavka neodrživa, a zatim se i razdvojili.
Ikona novog talasa u bivšoj Jugoslaviji priznavala je da se svjesno odrekla majčinstva i posvetila karijeri i raznim poljima u umjetnosti − muzici, pisanju, slikanju, režiji.
− Procjenila sam da je za mene značajnije da napišem i snimim 150 pjesama, da me ispunjava to što stvaram harmoniju zvuka i teksta tako što pišem ili režiram i pokušavam da popravim svijet oko sebe. Takvo životno određenje za mene je bilo veće i značajnije od materijalnog i fizičkog prokreiranja, što mogu da učine i drugi. Moji potomci ne moraju da budu biološki, jednako važno je imati i ideološke.
Slađana Milošević se borila sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu