Prvi put sam sjeo na bicikl sa tri, četiri godine i polako sam učio voziti, sa željom da što bolje vozim, a prošle godine mi se probudila želja da što više postignem u biciklizmu i učestvujem na srbačkoj biciklijadi. Međutim, prošle godine nisam imao bicikl, pa je moj otac otišao kod druga Dragana Rauša, koji ima servis bicikala, i pozajmio je jedan za mene. Iskreno, mojoj sreći nije bilo kraja jer sam konačno mogao voziti biciklijadu priča Bojan, koji je učenik prvog razreda banjalučke Gimnazije, informatički smjer.
Na prošlogodišnjoj biciklijadi od organizatora je dobio odličan MTB bicikl. Na njemu je odvezao nekih 1.000 kilometara.
-To je sjajan bicikl, ali nije za drumsku vožnju, u smislu za neke veće vožnje ili takmičenja. Sa tim biciklom koji sam dobio na poklon je sve počelo, a nakon nekog vremena sam nekako uspio kupiti polovan bicikl za drumsku vožnju sa boljim prenosom i boljim mjenjačem sa vožnju breveta. Sa tim biciklom sam onda do kraja decembra 2023. godine odvezao ostatak kilometara, ali i brevete u Laktašima, Banjaluci, Trnu, Srpcu – rekao je mladi biciklista.
Ističe da uživa da vozi u društvu sa članovima Biciklističkog kluba Srbac, Nikolom Rožićem, Nebojšom Suvajacem, Lukom Bilbijom, Ostojom Pejakovićem, i dodaje da ga je predsjednik ovog kluba Živko Savić prvi i nagovorio da počne voziti veće kilometraže.
-Nisam još uvijek član nijednog kluba, ali nadam se pozivu predsjednika Savića za učlanjenje – rekao je ovaj mladić. Prema njegovim riječima, učestvovao je i na nedavno održanoj Desetoj srbačkoj biciklijadi, za koju ističe da je privukla pažnju više od 300 biciklista raznih uzrasta.
Dodaje da škola ne ispašta zbog ljubavi prema ovom sportu.
-Biciklizam je lijep sport, prolaze se mnogi gradovi i može se lijepo vidjeti i uživati u prirodi koja nas okružuje. Škola ne ispašta jer bicikl vozim poslije podne kad idem u prvu smjenu, a kad sam druga smjena onda ne vozim do vikenda, ali sve nadoknadim treningom od 100 kilometara – objašnjava Bojan.
Napominje da uživa da vozi brevete, za koje kaže da nisu takmičarskog karaktera, ali je kod vožnje dionica bitno u određeno vrijeme doći do kontrolne tačke i označiti karton kako ne bi propao rezultat vožnje.
–Ne znam koliko su ljudi svjesni, ali profesionalno bavljenje biciklizmom je skupo, oprema mnogo košta i da bih nabavio bolji bicikl, sa novijom opremom, biće mi potrebni sponzori. Ja nisam u mogućnosti da kupim noviji bicikl da bih se aktivnije uključio u ovaj sport. Sad imam taj bicikl koji sam dobio na biciklijadi i ovaj što vozim brevete, polovan za drumsku vožnju. Biciklizam zahtijeva puno troškova i novčanih sredstava, tako da se bez sponzora veoma teško može uspjeti u biciklizmu -smatra Bojan i dodaje da ga porodica podržava koliko može.
-U mojoj porodici jedino se ja bavim biciklizmom, a moj otac krene sa mnom na trening i odveze trening od 50 do 60 kilometara, jer toliko on može da izdrži – kaže Bojan kroz smijeh i napominje da mu sestra trenira stoni tenis u Banjaluci.
–Roditelji nas podržavaju finansijski koliko je u njihovoj mogućnosti, jer tu su troškovi kotizacije, članarine, odlaženje na takmičenje, čak i noćenje. Za sada nemam poznanika mlađih od mene koji bi vozili bicikl, a kamoli bavili se profesionalno, sve su to stariji od mene koji već voze veće kilometraže. I ja od njih počinjem učiti šta zapravo znači profesionalnije bavljenje biciklizmom – zaključio je mladi biciklista za Nezavisne novine.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu