Pa gdje to, pobogu, ima? Ima u bogatoj i ravnoj Semberiji, na području Bijeljine, drugog najvećeg grada u Republici Srpskoj.
U 12 centralnih i 33 područne osnovne škole na teritoriji Bijeljine nastavu pohađa 8.176 đaka. Samo rijetki među njima, oni iz centra grada, imaju na raspolaganju fiskulturnu salu, internet kabinet, biblioteku i slične „luksuze“.
Mada i u centru Bijeljine ima hladnih i vlažnih učionica.
Ako malo prošpartate internetom otkrićete da je do prije nekoliko godina i najstarija gradska škola imala vanjske toalete. Sve dok nije došao drčni direktor, koji je porušio to ruglo i dao se u potragu za donacijama, kako bi na školske prozore, umjesto šperploče, ugradio stakla.
A u selima semberskim đaci i danas – ćumuraju. U 12 škola loži se vatra u pećima. Dvije škole imaju vanjske toalete. U pet škola učionice prokišnjavaju. A u jednoj, koja ima 128 učenika, stolice i klupe su stare – 70 godina. Trula stolarija i trošni vanjski zidovi su – opšte mjesto.
Semberija ima dugu i bogatu istoriju školstva. Prve osnovne škole na području Bijeljine osnovane su, svjedoče arhivi, još tridesetih godina 19. vijeka. Shodno tome, i školske zgrade su stare. Istina, nisu iz 19. vijeka, ali jesu građene prije 70, 80, čak i 100 godina.
I to bi mogla biti istorija za ponos, a ne bruka i problem, da ima odgovornosti. Ali nema. Godinama, decenijama, u škole se nije ulagalo – ništa.
I ono malo ulaganja, koja su iskamčena, potiču uglavnom od donacija.
A Grad Bijeljina, koji nije nimalo siromašan? A Ministarstvo prosvjete RS? A takozvana šira društvena zajednica? Biće da su, kao u slučaju banjalučke Gimnazije, godinama prebacivali odgovornost s jednih na druge. Dok su školske zgrade propadale.
I upravo oni koji bi trebalo da obezbijede djeci uslove za kvalitetno obrazovanje najčešće jadikuju što „mladi odlaze“.
A što da ne odu? Valjda će im nedostajati memljive, zadimljene učionice i poljski klozeti! I krasni političari koji su im sve to obezbijedili.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu