Postupak odnosno parnica bila je kao i svaka druga otvorena za javnost, do momenta kada je portal Srpskainfo objavio potresnu ispovijest Branislava, koji tvrdi da mu je dijaliza uništila život.
Nakon ovog teksta, punomoćnici Internacionalnog dijaliza centra zatražili su od banjalučkog Osnovnog suda da na glavnoj raspravi isključi javnost, što je postupajući sudija prihvatila, ne dozvolivši ulaganje žalbe na odluku!
Bez obrazloženja
Osim isključenja javnosti, sudija je donijela i odluku da se glavna rasprava proglasi tajnom, što u praksi znači da je, izuzev već poznatih informacija o konkretnom slučaju, zabranjeno otkrivanje novih, a koje su iznesene tokom glavne rasprave!?
– Na osnovu člana 120 stav 3 ZPP prisutne stranke se upozoravaju da su dužne da kao tajnu čuvaju ono što su na raspravi saznali, a što nije već poznato javnosti i uz upozorenje na objavljivanje tajne – navodi se u rješenju sudije.
Ostaje samo pitanje zbog čega je sudija donijela ovakvu odluku, jer jasno obrazloženje nismo dobili ni nakon postavljenog upita, a trebalo ga je biti, jer tako nalaže član 121 Zakona o parničnom postupku. S razlogom se postavlja pitanje da li je sudija pristrasna u ovom predmetu, odnosno da li je presuda već unaprijed donesena!?
Kako nismo u mogućnosti objaviti ono što je bilo na završnom ročištu zbog skandalozne odluke sudije, podsjetićemo na informacije koje su već poznate javnosti, odnosno koje smo objavili u januaru ove godine u vezi ovog slučaja.
Bolji nalazi
Knežević je u svojoj ispovijesti za Srpskainfo otkrio da je sve počelo u martu 2013. godine kada mu je utvrđena bubrežna slabost u vidu metaboličke acidoze s visokim vrijednostima azotnih materija u krvi. Tada je zaključeno da se radi o hroničnoj bubrežnoj slabosti koju je prouzrokovao povišen krvni pritisak i njime izazvana skleroza krvnih sudova bubrega.
U aprilu 2013. godine Knežević je imao i prvu dijalizu. Uz terapiju za povišen krvni pritisak i hroničnu bubrežnu slabost pacijent je upućen u „Fresenius“, privatni dijalizni centar u Banjaluci, na dalje liječenje hemodijalizama.
U naredna tri mjeseca Kneževiću su se, kako su to konstatovali na Vojnomedicinskoj akademiji, Klinici za nefrologiju u Beogradu, postepeno smanjivale vrijednosti azotnih materija. Umjesto da nakon tri mjeseca prekinu s hemodijalizom, ljekari se nisu puno osvrtali na dobre nalaze pacijenta, pa se nesrećni Banjalučanin „liječio“ još dvije godine.
– To vam je život kao u zatvoru. Ne možete nigdje otići, jer ste vezani za Centar za dijalizu i odlaske, gdje provodite tri dana u sedmici po četiri sata, a onda izmrcvareni odlazite kući na oporavak. Invalid ste, jer ruku kroz koju primate dijalizu više ne možete koristiti – objašnjava Knežević.
Branislav Knežević se u ispovijesti prisjetio da je nakon više od dvije godine „liječenja“ svoje nalaze, zahvaljujući Aleksandru Radunu, predsjedniku Udruženja dijaliziranih pacijenata, odnio u Teslić, u ruke načelnika Odjeljenja za hemodijalizu Klinike za nefrologiju Vojno medicinske akademije u Beogradu, primarijusu doktoru Ljubiši Veljančiću.
Upravo Veljančić nakon pregleda nalaza konstatuje da Knežević tri mjeseca nakon tretmana hemodijalizom više nije imao medicinske indikacije za daljim liječenjem.
Tegobe
Nevjerovatno je da je Veljančić, a ne ordinirajući ljekar, u medicinskoj dokumentaciji vidio smanjivanje azotnih materija, ali i velike tegobe koje je Knežević imao prilikom hemodijaliza, od grčeva, padova krvnog pritiska, kolapsnih stanja, posebno pred kraj tretmana.
– Svi navedeni nalazi ukazivali su da je pacijent u martu 2013. godine imao naglo i privremeno pogoršanje hronične bubrežne slabosti i tada je zbog tog pogoršanja bilo indikovano započeti hemodijalizno liječenje, ali je isto to liječenje već sredinom juna 2013. godine trebalo biti obustavljeno, jer je kod pacijenta došlo do oporavka i on od tada nije imao medicinske indikacije za tretmane hemodijalizom – navodi se u izvještaju primarijusa Veljančića.
Dodaje se kako Knežević ima hroničnu bubrežnu slabost, ali ne potpunu i trajnu, koja je zahtijevala liječenje hemodijalizom.
– Nažalost, to tada nije prepoznato i pacijentu je nastavljeno redovno sprovođenje hemodijalizom tri puta nedeljno. Naredne dvije godine – zaključuje načelnik Klinike za nefrologiju VMA.
Sa nalazima Veljančića ubrzo su se složili i ljekari iz Centra za dijalizu!
– Ultrafiltracije i vantjelesno prečišćavanje krvi kojima je bio podvrgnut Kneževiću su, od momenta kada je oporavio funkcije bubrega, samo štetili njegovom preostalom funkcionalnom bubrežnom tkivu i cirkulaciji u bubrezima. Primjena lijekova takođe je imala štetne efekte na organizam u cjelini, kao i postojeća arteriovenska fistula na lijevoj ruci, koja je dokazano opterećenje za rad srca i direktan uzrok umanjene radne sposobnosti, jer tu ruku pacijent nije smio koristiti ni za kakav napor– naveo je između ostalog u svom nalazu primarijus Veljančić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu