Posljedica toga je da stalno, dakle bez obzira koje je doba dana, imamo gužve na gradskim saobraćajnicama, a pješaci i biciklisti gotovo ne mogu da prođu trotoarima jer parkira ko gdje stigne. Osim toga, oko 60 odsto automobila je staro više od 15 godina.
Najizraženiji problem je svakako u najvećem gradu Srpske, Banjaluci, u kojoj je, po raspoloživim podacima, prije devet godina bilo oko 50.000 automobila, a sada ih ima oko 15.000 više.
Gužve
Najveći broj građana koristi upravo vlastiti automobil kao prevozno sredstvo za odlazak na posao. Kada se zna da u Banjaluku dolaze da rade građani iz okolnih sredina, kao i oni koji moraju nešto da obave, onda su konstantne gužve sasvim očekivane. Pri tome, saobraćajna infrastruktura i druga rješenja su uglavnom rađena tako da podstiču što više automobila na ulicama.
Mnogi evropski gradovi ovaj problem su riješili ili rješavaju tako što ograničavaju saobraćaj za vozila u užim gradskim zonama, uvode posebne takse za ulazak u centar, a istovremeno nude alternativna rješenja kao što je kvalitetan i dostupan javni prevoz, poboljšanje infrastrukture za bicikliste i pješake.
– Kasnimo u svemu, pa i u donošenju mjera na unapređenju bezbjednosti saobraćaja i na unapređenju urbane mobilnosti. U tim mjerama za Njemačkom i Švedskom kasnimo nekih 40 godina. Ono što su oni radili prije 40 godina, mi sada radimo. Za Slovenijom kasnimo nekih 10-15 godina. Za Hrvatskom manje, ali kasnimo – kaže za Srpskanfo Milija Radović, zamjenik direktora Agencije za bezbjednost saobraćaja RS.
Stimulativne mjere
Radović dodaje da je prije pet-šest godina bio u Sloveniji u Agenciji za bezbjednost saobraćaja, koja je već tada u svom pravilniku imala odredbu o stimulativnim mjerama za one koji se organizuju s kolegama i dolaze po dvoje-troje automobilom na posao.
– Dakle, to je državna stimulativna mjera koja je konkretna. Možete vi apelovati na ljude, ali mjere moraju biti konkretne – ističe Radović.
Konkretna mjera je i, kako kaže, regulisanje posebnih traka u kojima ne može ići vozač sam u automobilu; one su isključivo rezervisane za vozila u kojima je više putnika.
– Postoji niz mjera koje moraju biti sinhronizovane i da stimulišu građane da u manjoj mjeri koriste vlastita vozila, a više javni prevoz, koji mora biti dostupan i po kvalitetu i po cijeni. To sada nije slučaj i zato javni prevoz nije realan izbor – objašnjava Radović.
Studije
Druge mjere koje destimulišu vožnju automobilima po gradu jeste poskupljenje parkinga u centru, zatim zatvaranje ulica za saobraćaj, kao što je to, recimo, uradila Ljubljana. U glavnom gradu Slovenije je u krugu od dva hektara u centru zabranjena vožnja automobila, a u određenim ulicama je moguć samo javni prevoz.
Po dostupnim podacima, ranije je prosjek vozila po domaćinstvu u Srpskoj bio 0,2-0,4, a sada je znatno više od jednog vozila.
Marko Subotić, doktor na Saobraćajnom fakultetu Doboj, kaže da se na teritoriji Srpske, nažalost, sve studije iz oblasti saobraćaja i saobraćajne infrastrukture završavaju kroz „neka papirološka rješenja“.
– Rijetko se koji lokalni zvaničnik konsultuje sa strukom. Zato i imamo probleme koje imamo – objašnjava Subotić.
Kaže da je sa timom s fakulteta radio nekoliko studija i da je jedna za područje Doboja pokazala da je povećan broj javnih parking zona uticao na povećan broj obrta i obima parkiranja.
– Jedino rješenje problema zaista jeste ograničenje saobraćaja u gradskim zonama u kojima se prednost daje biciklističkom i pješačkom saobraćaju. Naročito zbog toga što mi zaista imamo puno starih automobila i uvozimo groblja automobila iz Evropske unije – kaže Subotić za Srpskainfo.
Vjeruje da će uskoro na dnevni red vlasti po sili prilika doći izrada strategije i akcionih planova za saobraćaj.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu