Bogdan Diklić, između ostalog, napominje da Predrag Ejdus jeste bio ozbiljno bolestan, ali da nikad nije dozvolio da ga bolest nadvlada i sputava:
Junački se nosio s njom. Nadali smo se da će je prevazići. Radio je punom parom. Šalio se na račun svoje bolesti, kao i ja, te smo jednom prilikom došli u “ozbiljan sukob” oko toga ko je više imao totalnih anestezija u životu. Ispostavilo se da sam ja vodio sa jedan, a onda je on bespogovornim tonom rekao da se ne računa prije punoljetstva, tako da smo bili neriješeno.
Budući da su ove riječi pobudile i osmjeh, Diklić je dodao:
– Divno je kad se priča o ljudima i kolegama a to nas nagna na osmjeh ili smijeh. Možda zvuči paradoksalno, ali tako je. Teško mi je da o Peci govorim u prošlom vremenu, ali to ima više gramatičku dimenziju nego realnu. Jer Predrag Ejdus – jeste. On je čovjek koji je, da to tako formulišemo, maksimalno opravdao svoje postojanje. Maksimalno dao i kao čovjek i kao umjetnik i kao prijatelj… U svim segmentima dosezao je vrh. Živio život punim plućima. Junačina do samog kraja, a to će reći i na kraju i zauvijek. Poznajemo se od moje rane profesionalne mladosti. Puno smo radili zajedno, sretali se i kao prijatelji. Bio je beskrajno duhovit ali nikada zlurad. S tako puno duha je primao šale na svoj račun, a to mnogo govori o čovjeku. I ne govorim ovo iz pijeteta i zbog tužnog trenutka. Rekao bih sve to i da je živ. Nedostajaće mi jako.
Sa puno tuge u glasu Mira Banjac veli:
– Sama sa sobom na kraj ne mogu izaći razmišljajući: Bože, kako je strašno da odlaze ti sjajni ljudi. I kad odu, kao da dio vremena i svijeta sa njima nestane. Peca je bio divan prijatelj i čudesan glumac. Inteligentan, veoma obrazovan, glumac koji je mogao sve. Bili su tako dragi i tako važni razgovori sa njim, bilo da razgovaramo o poslu ili o nečem drugom. Razgovori koji ni za tren nikad nisu bili u prazno. Od njega se imalo šta učiti.
Po riječima Radoslava Zelenovića, iako znamo, zapravo ćemo se tek suočiti sa činjenicom koliko je veliki gubitak odlazak Predraga Ejdusa:
– Veliki gubitak ne samo za ovdašnje glumište nego i za kulturu u najširem smislu. Nerijetko se moglo čuti da slovi više za pozorišnog glumca, ali kada se pogleda njegova filmografija i televizijski opus, potpuno je jasno da je i na sceni i pred kamerama na najbolji način dočaravao maestralne role i ostvario blistavu karijeru. Kad je film u pitanju, između ostalog, umio je kao rijetko ko da napravi briljantne glumačke minijature. A to mogu samo veliki. Sa naročitim uspjehom igrao je na čitavom eks-Ju prostoru, ali i u Evropi, Kanadi, Americi… Bio je glumac vrlo širokog dijapazona, pamtićemo ga po brojnim i dramskim i komediografskim ulogama. Izuzetno je imponovala njegova mirnoća i gospodstvo kojim je zračio. Da se ne zaboravi, bio je ličnost koja je toliko davala, kako na planu umjetnosti, tako i kao građanin po pitanju borbe za građanske slobode. Čovjek koji je veoma dobro razumio stvari i kome je istinski stalo da demokratija postane dio našeg društva, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu