Godinama ovo postoji širom svijeta, s ciljem hitnog preduzimanja mjera i radnji na njihovom pronalaženju. Srpska verzija “Amber alerta“ podrazumijeva da, u slučajevima nestanka maloljetnika, objave putem različitih sredstava informisanja, Interneta, SMS poruka, ekrana na bankomatima, kao i na autoputevima i aerodromima mogu da dopru do građana koji će pamtiti lice djeteta i potencionalno ga uočiti ili ako imaju više informacija obratiti se nadležnim organima. Važno je da se u ovaj problem uključe sve institucije, ali i pojedinci.
– Ovo je jedan poseban iskorak koji se odnosi na situacije kada bi naša djeca mogla biti proglašena nestalim ili budu oteta, i moram odmah reći na sreću u Republici Srpskoj u proteklih pet godina nemamo ni jedan takav slučaj. Dakle, radi se o tome da MUP i tada i sada preduzima niz mjera radnji odmah po saznanju po prijavi o nestanku djeteta i da imamo i sada dovoljno zakonodavstva, snage i operativnog i našeg usmjerenja svih drugih institucija kroz postojeće zakone koji djeluju u Republici Srpskoj – izjavio je Siniša Karan, ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske.
Sistem za hitno obavještavanje javnosti u Srbiji je počeo sa radom prethodne godine. Ona je prva zemlja u regionu koja je uvela ovu platformu na inicijativu Igora Jurića direktora Centra za nestalu i zlostavljanu djecu čija je kćerka oteta i surovo ubijena 2014. godine.
U Srbiji je samo u 2023. godini prijavljeno 1.525 nestanaka mališana, ali se sistem “Pronađi me” ne aktivira svaki put. Ukoliko je u pitanju dijete koje je pobjeglo od kuće, mehanizam se ne aktivira, osim u specifičnim okolnostima i to obično kada je dijete mlađe od 13 godina, dakle kada dijete nije u tinejdžerskom periodu.
U aktiviranju sistema, glavnu ulogu ima policija.
– Kriterijumi su prije svega da je dijete životno ugroženo. To je osnovni kriterijum. Međutim ukoliko je nestalo dijete osoba sa invaliditetom, ili nekim oblikom invaliditeta, sistem će se pokrenuti, ukoliko je djetetu potreban neki medikament, lijek za normalno funkcionisanje, a nestalo je, sistem će se pokrenuti. Kada nestane dijete koje je mlađe od sedam godina, dakle sasvim je logično da dijete u tom uzrastu ne može da se brine samo o sebi i da je ugroženo, čim je na ulici, sistem se pokreće. To su samo neki od kriterijuma i kada se oni ispune onda se sistem pokreće, nisu kriterijumi u svim zemljama isti pa tako i Republika Srpska kada bude imala svoj sistem najveći dio će se preuzeti iz sistema iz Srbije, ali možda će razmišljati da se eventualno neki od kriterijuma koriguju – kaže Igor Jurić, direktor Centra za nestalu i zlostavljanu djecu.
Po prvi put u Srbiji ovaj sistem je aktiviran u slučaju nestanka dvogodišnje Danke Ilić.
Ono što je bilo poznato i prije nego što je aktivirana platforma jeste da postoje određeni tehnički nedostaci, da mobilni operateri nemaju kapacitete da u jednom momentu obavijeste sve građane i korisnike mobilnih uređaja o nestanku, kaže Igor Jurić.
Radi se na uvođenju takozvanog brodkast kanala, putem kojim se javnost preko baznih stanica može obavijestiti o nestanku djeteta. Dogovara se i da mreža Viber postane dio platforme “Pronađi me”.
– Po prvi put on je u Srbiji aktiviran tada kada je testiran 25. oktobra, ali put kada nije bila lažna uzbuna je taj 26. mart kada je nestala djevojčica Danka Ilić, mogu da kažem da je sistem dobro obavio svoj posao, da su mediji uradili sve ono što se uradilo, imali smo malu manjkavost, a to je SMS poruka to je problem tehničke prirode, jer ni jedan mobilni operater ne može u tako kratkom roku da obavijesti sve svoje korisnike. S obzirom da u Srbiji ima oko 10 miliona mobilnih pretplatnika, nije moguće da se oni obavijeste istog momenta, nego se parcijalno šalju SMS poruke i zbog toga su neki ljudi dobili u sedam sati nakon što je sistem pušten i aktiviran, a neki su poruku dobili negdje oko 10 sati uveče i to je problem, ali država i MUP radi intenzivno na tome tako da će se u buduće građani obavještavati ne putem SMS poruka, nego nekim drugim kanalima. Putem baznih stanica i to će omogućiti da svi u istom momentu budu obaviješteni – dodaje Jurić.
Karakter jednog društva se mjeri odnosom prema djeci, a na primjerima iz svijeta, ali i regiona vidljivo je odsustvo empatije.
Uvođenje ovakvog sistema u Srpskoj je dobro, ali pokazuje i u kakvom to svijetu zapravo živimo, smatraju sociolozi.
Nestanak djeteta je traumatično iskustvo, trebalo bi se raditi i na podršci roditeljima u takvim trenucima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu