Ovaj mladi bračni par, sa dvoje djece, Lazarom i Milicom, koji je prije nekoliko godina stekao diplome Poljoprivrednog fakulteta u Banjaluci, a uskoro planiraju okončati i master studije za ruralni razvoj, obrađuje 120 dunuma zemljišta i svake godine povećava proizvodnju mlijeka i mliječnih prerađevina.
Aleksandar Mijatović svoje proizvode dostavlja na kućni prag, a mnogi dolaze u njegovo domaćinstvo po mlijeko, sireve i druge mliječne proizvode.
Voleo bih da se, na opštinskom nivou, uredi plasman domaćih proizvoda. Kada bismo u gradu, u Laktašima ili Banjaluci, imali po jedno mjesto za dostavu robe, to bi nam bitno olakšalo posao – pričaju Aleksandar i Snježana. Napominju da krave hrane travom, sijenom, žitom i drugom stočnom hranom sa čistih livada i zato je njihovo mlijeko sa više od šest odsto masti, neuporedivo kaloričnije nego industrijski obrađeno.
Aleksandar je odrastao u porodici gdje su se svi bavili poljoprivredom, prvenstveno proizvodnjom jagoda, parike, paradajza, kupusa, a uvijek su imali staju punu stoke.
– Djeda Milenko je želio da upišem poljoprivredni fakultet i to sam učinio. Diplomirao sam na agrarno-ekonomskom odjeljenju. Bio sam prva generacija. Snježana je diplomirala smijer ruralni razvoj. Ona je generacija poslije mene, a upoznali smo se na fakultetu. Zajedno smo upisali master studije ruralnog razvoja i sada smo pri kraju i tog stepena obrazovanja, ali ni to neće promjeniti naše opredeljenje za život u selu – ispričao je Aleksandar za „EuroBlic“. Kaže da imaju veoma loša iskusta sa državnim poslom koji su radili nakon fakulteta.
– Shvatili smo da nam nesigurni i loše plaćeni poslovi uz visoke troškove u gradu ne mogu obezbjediti normalan život, posebno sa djecom. Odlučili smo se za povratak na porodično imanje – prisjeća se Aleksandar.
On i Snježana su iskoristili projekat samozapošljavanja mladih agronoma u poljoprivredi, konkurisali kod resornog ministarstva RS, dobili novac koji je za njih, kažu, predstavljao presudan faktor.
– Prvo smo počeli da se bavimo ovčarstvom, dobio sam od bake 11 ovaca i dogurali do stotinu. Oprobali smo se i u proizvodnji ljekovitog bilja, povrću… Na kraju smo se opredjeli za krave i mlijeko. Primjenjujemo dio znanja sa fakulteta, recepte dobijamo od brata Nikole iz Australije koji je po struci magistar informatike, ali ima stado ovaca i proizvodi domaći kajmak i sir – kaže Aleksandar.
Navodi i da bi voljeli da u Šušnjarima i drugim selima ima još mladih porodica, koji bi išli u istom smjeru.
– Problemi postoje, loš genetski potencijal stoke, dotrajala mehanizacija, nedostatak radne radnika ali se i to može prevazići – zaključuje on.
Djeca dolaze da vide kravu
Mijatovići često ugoste djecu koja dolaze kako bi videli kako se živi na selu, proizvodi hrana i uzgaju krave.
– Srećni smo kada nas posjete mališani, kada odgovaramo na njivova znatiželjna pitanja ali smo zaprepašteni saznanjem da mnogi, čak desetogodišnjaci iz gradova nikada prije nisu vidjeli kravu, nisu sa ovom životinjom došli u kontakt – kaže Aleksandar, koji se požalio na poteškoće koje sputavaju proizvodnju ali ih ne smatra nerješivim.
Primjer mladim generacijama
Njihovo lijepo uređeno domaćinstvo, u kojem još žive Aleksandrova majka Rada i baka Ljubica, ima status oglednog koje drugima, posebno mladima, služi za primjer, kaže laktaški načelnik Ranko Karapetrović. Smatra da šalju jasnu poruku svojoj generaciji, koja poslije sticanja diploma na fakultetima nema posla niti vidi mogućnosti da egistenciju obezbjedi pokretanjem vlastitog biznisa. U Opštini Laktaši uvjeravaju i da su oni putokaz i za razvoj seoskog turizma.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu