Stalna potreba za priznanjem, a zapravo nizak nivo samopoštovanja, i socijalna anksizonost, zajedno čine impostorski sindrom, koji danas pogađa sve više mladih, prije svega milenijalaca.
To je tzv. generacija Y, koja obuhvata one rođene početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, odnosno od 1981. do neke 1996. godine, mada se pominju i rane dvijehiljadite. Sve u svemu, širok dijapazon. Ukratko, govorimo mahom o zaposlenima koji danas imaju od 25 do 40 godina, piše Telegraf Biznis.
Impostorski sindrom je psihološki obrazac po kojem pojedinac sumnja u svoje talente i vještine, a ima konstantni strah od toga da bude prikazan kao “prevarant”. On ujedno “otvara” i ova pitanja: Ne znam šta radim kada je u pitanju upravljanje novcem; Ne zaslužujem da zarađujem/ štedim/trošim ovoliko; Znam da ću svakako nešto pogrešiti…
Povjerenje u posao i u lične finansije su dvije različite stvari, a mnogi mlađi radnici se suočavaju sa osjećajem nesigurnosti kada je riječ o upravljanju sopstvenim novcem. Uz to, sve više je prisutan destruktivni tok misli, a mnogi osjećaji nesigurnosti, prema mišljenju stručnjaka, “vuku korijene” iz krizne 2008. godine.
Pandemija je dodatno produbila taj problem, usljed nepovoljne finansijske situacija širom svijeta, izolovanosti, talasa otkaza ili smanjenja zarada. Prije tih 12 ili 13 godina, oni koji sada imaju 35 ili 40 godina – bili su tek na početku svojih karijera.
Nisu imali mnogo prilika da steknu iskustvo ili “izgrade” viši stepen samopouzdanja, a više od deceniju kasnije – mnogi i dalje imaju utisak da će se stvari finansijski raspasti, piše WSJ. Štaviše, postoje ljudi koji izuzetno dobro zarađuju, a opet su anksiozni – brinu da će sve izgubiti.
Okosnica impostorskog sindroma je upravo strah: vezan je za finansije, ali se odražava i na donošenje odluka. Zapravo, pomenuti psihološki problem mnogo je češći nego što mislimo. Više puta je, kroz razne studije isticano, da je milenijalcima uglavnom teško da se uklope u kolektiv.
Povrh toga, sve je veći jaz između onih koji mogu održati svoju finansijsku stabilnost u doba pandemije i onih koji to ne mogu. Ako mislite da su ovi prvi u “prednosti” – varate se. Oni počinju da osjećaju krivicu jer su “opstali u krizi”, u odnosu na one koji nisu uspjeli.
Istraživanje pokazuje da do 82 odsto ljudi smatra kako su se u nekom trenutku osjećali kao “varalica”, navodi “Journal of General Internal Medicine”. Ta osećanja su posebno česta među manjinskim grupama i ženama. Covid-19 je čak pomogao mnogima da više uštede, ali ipak, osjećaju se loše.
Stručnjaci kažu da su ova “osjećanja normalna, ali nisu zasnovana na stvarnosti”. Mentori vam mogu pomoći da sredite misli, ako se suočite sa impostorskim sindromom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu