Srećna je kaže što ispričala priču koja danas može biti ogroman doprinos svim žrtvama silovanja koje na sličan način pate u tišini neka svoja četiri zida.
Feridu Murgić 70-ih godina prošloga vijeka u Velikoj Kladuši, kada je imala svega 15 godina, silovali su bliski srodnici. Plod tog silovanja je Zemina, rođena 1976. godine, koju Feridina majka Ćetiba Murgić nije željela prihvatiti. Ostavili su je u bolnici kao bebu, a majku Feridu odvojili od nje i vratili u selo Marjanovac, gdje je živjela još četiri godine, svega nekoliko kilometara od sela Trnove u kojem je udomljena njena kćerkica, koju je vidjela samo jednom u životu – u bolnici, nakon što ju je rodila. Za Feridinu majku Ćetibu, koju je Zemina oduvijek oslovljavala sa „baba“, to malo, nevino tek rođeno stvorenje bilo je – „kopile“.
Odrastala je Zemina, živjela i živi s razlogom, iako joj je kao tek rođenoj bebi prijetila tužna sudbina djeteta iz doma za siročad. Zahvaljujući plemenitoj porodici Pehlić, Zemina je ipak u trećem mjesecu života dobila roditelje, Hanku i Šahida, i devetero braće i sestara, piše Avaz.
– Moja mama koja me othranila uvijek mi je kao djetetu govorila da imam pravu mamu, ali da njena mama ne dozvoljava da je vidim – počinje svoju priču Zemina koja je kod Pehlića završila tako što je Hanka bila na glasu kao milostiva žena koja pomaže nezbrinutoj djeci dok im se ne nađe trajni dom.
Zeminu je u svoj dom donijela kao dvoipomjesečnu bebu, kada su za nju bile zainteresovane Hankina sestra Fatima i jedna komšinica, ali, kako je bila toliko neuhranjena beba, obje su odbile udomiti je, bojeći se da će tako nejaka umrijeti. Hankin muž Šahid Pehlić tada se odlučio, uz njihovih devetero djece, odgojiti i Zeminu.
I nikada nijednog trenutka nije osjetila da i ona nije njihovo najrođenije.
Samo nekoliko kilometara dalje od nje, kada je Zemina imala nepune četiri godine, njena mama Ferida umrla je u 19. godini.
Zemina je ispričala da su njenu gluvonijemu majku silovali rođaci kada je imala 15 i ona je ostala trudna. Zeminina baka Ćetiba Murgić je kasnije u bolnici iz ruku kćerke Feride istrgla ručice njene tek rođene bebe. I nikada je više nije vidjela.
U periodu rane mladosti Zeminu je jako zanimalo ko je njen otac i to je pokušavala saznati od babe Ćetibe, ali je ova tvrdila kako ne zna, jer su bila dvojica.
– Mislim da je znala, ali je izbjegavala odgovor. Pred svoju smrt baba je tražila halala od mene. Rekla sam joj: „Kad nećeš da kažeš, ne znam da ću ti moći i halaliti neke stvari“. Ona kaže: „Pa sine, mi smo muslimani.“ Odgovorila sam joj da jesmo, ali da nikada neću moći shvatiti zašto se prema svom djetetu ponijela tako i zašto joj je važnije bilo šta će selo reći – iznosi Zemina.
Umrle su i majka Ćetiba i kćerka Ferida, i sa sobom odnijele istinu i imena silovatelja, poznanika, rođaka… a Zemini, ostavili vječno pitanje.
– Jedna rodica mi je jednom rekla za čovjeka na kojeg se sumnja, ali da ga baba krije. Ja nisam istraživala toliko duboko, jednostavno nije me zanimalo. Mama nije tu da kaže – to je on. Kao što sam u knjizi i napisala, ima ko će suditi svima pa i njemu. Bog dragi sudi, pa doći će i on na red. Sve i da sam znala i imala DNK dokaz, ne znam da li bih ga spomenula u knjizi, jer nije vrijedan, ali da su se nekad ti silovatelji pojavili pa rekli uradili smo to kad nam je bilo 15-16 godina, bili smo djeca, kajemo se, možda bih shvatila. Ovako… – dodaje Zemina za Avaz.
Godine su prolazile, a Zemina bivala starija. Majčina slika jedino je što joj je od nje ostalo, ali i bolna priča o jednoj sudbini i nemilosrdnosti čovjeka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu