Prije tačno pola vijeka plamen pobune protiv imperijalizma, konzumerizma, vladavine sile, socijalne nejednakosti… proširio se sa pariških ulica, fabrika i amfiteatara, čak do Beograda, Zagreba i Sarajeva. Šarena revolucija posljednje generacija mladih, koji su vjerovali da pobuna ima smisla, tada je završila (ne)slavno. Nisu buntovnici srušili ni jednu vladu, niti uzdrmali multinacionalne kompanije, ali su ipak, mnogi učeni ljudi tvrdili da nakon 1968. ništa više nije bilo isto. Bar narednih nekoliko godina.
Ali, danas, kad podvučemo crtu, jasno je ko je konačni pobjednik. Ne zato što su se neki od vođa jugoslovenske ‘68 „nagodili“ sa režimom, a neki utopili u sivilo svakodnevice, pa od „buntovnika bez razloga“ postali „razlog bez buntovnika“, kako je sebe opisao jedan od bivših šezdesetosmaša, Zdravko Grebo, nego zbog toga što danas protiv sile i nepravde nema ko da se buni.
Iako je provalija između bogatih i siromašnih dublja nego ikad, Evropom vlada desnica, a eks ju državama vašaraski ultradesni populisti, glad prijeti, oni koji imaju novac i silu porobili su i ljude i vode, šume i zemlju…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu