Teško je smislititi uslugu koju ne nude servisi za asistenciju, koji na zapadu odavno rade punom parom, a odnedavno su se pojavili i u našim krajevima.
Neki od njih su specijalizovani, recimo, samo za kućne popravke, ketering ili čišćenje, neki imaju širu ponudu.
Često rade “u sivoj zoni” i mušterije kontaktiraju isključivo preko internet oglasnika ili društvenih mreža, ali ima i onih koji su uredno registrovani.
U Banjaluci je nedavno otvoren jedan takav servis, koji ima, kao i svako drugo preduzeće, adresu, poreski broj i žiro račun.
Osnovale su ga dvije prijateljice, Ljiljana Vujić i Tamara Dragojević: jedna ekonomistkinja, druga ineženjerka građevine i prevodilac. Bave se pružanjem usluga i posredovanjem u uslugama, što uključuje čišćenje i krečenje stanova i kuća, uređenje dvorišta, organizovanje prevoza i posredovanje u iznajmljivanju automobila i stanova, čuvanje djece, njegu starijih i nemoćnih, organizovanje selidbi, stolarske, vodoinstalaterske i druge zanatske usluge. Ali, to nije sve.
Svakodnevno imamo upite, ljudi traže najrazličitije stvari i mi svoje usluge kreiramo prema toj potražnji. Dakle, naš je zadatak da, uz pomoć mreže saradnika, rješavamo probleme naših klijenata – kaže Ljiljana Vujić.
Posebno se brinu da izađu u susret sugrađanima, koji žive u inostrastvu i turistima koji posjećuju Banjaluku, pa su sepcijalno za njih spakovale i poseban paket, koji uključuje uvezane organizovane preglede u privatnim klinikama i stomatološkim ordinacijama, iznajmljivanje stana ili hostela, a po potrebi i automobila, preko rentakar agencije sa kojom imaju ugovor o saradnji.
– Cilj nam je da klijentima omogućimo da, recimo, za sedam dana, koliko provedu u Banjaluci, obave sve potrebne pretrage, a uz to se i odmore i razgledaju grad, a da ih to ne košta ni previše vremena ni previše novca – objašnjava Ljiljana.
Tamara dodaje da su o ideji za započinjanje ovakvog posla razmišljale u posljednjih pet godina.
– Imamo dosta prijatelja, koji su odselili u inostranstvo i oni bi nas često zvali s molbom da posjetimo njihove roditelje i nešto im pomognemo, ili da im zakažemo termin kod zubara, da ne dangube kad dođu na odmor. Tako smo došle na ideju da bi to mogle biti usluge koje ćemo, na profesionalnoj osnovi, ponuditi i drugima – kaže Tamara.
Na presudni korak su se odlučile, kada su se ugasile firme u kojima su bile zaposlene, radeći radeći poslove iz svoje struke. Umjesto kukanja zbog teške sudbine nezaposlene žene u najboljim godinama, drugarice su zavrnule rukave i uhvatile se posla.
– Za sada još ne možemo govoriti o nekoj velikoj zaradi, jer smo tek počele, ali posao se lijepo razvija. Dolazi lijepo vrijeme, pa su mnogi zainteresovani za sređivanje kuća, stanova i dvorišta i vjerujemo da ćemo imati pune ruke posla – kaže Ljiljana.
Uz to, kaže, mnogi ljudi koji žive u inostranstvu zainteresovani su za usluge održavanja grobova njihovih preminulih rođaka, koji su sahranjeni u Banjaluci.
Spremne su da pomognu i u sređivanju administrativnih poslova, pa su tako nedavno imale neobičan zadatak: da pripreme papirologiju za vjenčanje mlade Banjalučanke i njenog izbranika, stranca. Budući mladenci, uskoro će doputovati u grad na Vrbasu da ovdje sklope brak.
Dvije energične Banjalučanke su za sada jedine zaposlene u svojoj maloj firmi, ali se nadaju da će biti u prilici da zaposle još nekoliko ljudi.
Dok se to ne desi, one obezbjeđuju povremenu zaradu svojim saradnicima, među kojima ima majstora različitih struka, nezaposlenih žena, sertifikovanih njegovatelja i njegovateljica, studenata i mladih penzionera.
Ekonomisti smatraju da su ovakve inicijative za zapošljavanje i samozapošljavanje dobre, ali da su im dometi ograničeni.
– Ako se ti poslovi ne rade na crno, dakle ako je preduzetnik registrovan i plaća poreze i doprinose, to je dobar način da se izađe u susret ljudima koji imaju novca, a nemaju vremena da obave poslove, koji su se ranije rešavali u krugu porodice – kaže ekonomista Aleksandar Ljuboje, koji će na ovogodišnjem “Jahorina ekonomskom forumu” imati izlaganje o radnoj snazi kao resursu.
Ljuboje, međutim dodaje da agencije z apružanje usluga ne mogu bitno uticati na rješavanje problema nezaposlenosti u RS.
– To je jedna mala niša i moguće rješenje za specifične kategorije radnika i to samo u većim gradovima. Za ozbiljnije zapošljavanje neophodan je razvoj industrije i to velikih firmi. Priča o malim i srednjim preduzećima kao rješenju za zapošljavanje je zabluda – kaže Ljuboje.
Zaslužuju podsticaje
U banjalučkoj fondaciji “Udružene žene”, podržavaju osnivanje agencija, jer smatraju da je to dobra prilika za zapošljavanje teško zapošljivih kategorija, poput starijih i dugotrajno nezaposlenih žena ili žena žrtava nasilja.
– Takve agencije bi trebalo da budu podržane podsticajima i olakšicama, jer su, s jedne strane od velike pomoći zaposlenim ženama, a s druge strane daju šansu za kakvu takvu zaradu onima koji nigdje drugdje ne bi mogli naći posla – kaže Lana Jajčević iz ove fondacije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu