Selo pored Banjaluke na svjetskoj listi: Glavni aduti voda koja mijenja boje, vodenice i mir (FOTO)

Tako se Krupa na Vrbasu našla na svjetskoj listi najboljih turističkih sela u 2022. godini.

Ljudima iz Banjaluke, posjetiocima iz drugih gradova i regiona, Krupa na Vrbasu je odavno i dobro poznata. Prepoznatljivi slapovi, mlinovi na vodi, na kojima se i dan danas pravi brašno, domaći uštipci sa kajmakom, domaći med, marmelade… Sve ovo dio je ponude koja očarava sve one koji posjete Krupu na Vrbasu.

Vrući uštipci

Ljeti je na slapovima velika gužva, jer malo gdje se može rashladiti kao tamo, pored vode.

Nakon ugodne šetnje pored rijeke, koja uzvodno postaje mirnija, ali i dalje nestvarno lijepa, mnogi posjede na klupi ili travi, počaste se vrućim uštipcima koje pripremaju u vodenicama, od tek samljevenog brašna.

Mladen Rađević kaže da su čuli da se njihovo mjesto našlo na svetskoj listi i ponosni su. Kaže da nisu iznenađeni, jer imaju da ponude puno toga.

– Okrenete se oko sebe, ne znate šta je i gdje je ljepše. Samo pogledajte ovu vodu, koja mijenja boje. Nekada je plava, nekada zelena, a nekada i siva. Zavisi od doba godine, neba, boje lista na drveću, da li je nadošla ili ne  – spretno objašnjava za Srpskainfo.

Upravo su slapovi ono što svi najviše fotografišu. I stare vodenice koje i dalje rade.

Huka vode, svježina i mir

Za njega je rijeka najljepša kao ovih dana. Ali ističe kako zna „da otanji dobro“. Huka vode, svježina i mir za mnoge su dovoljni razlozi da iznova dolaze u Krupu na Vrbasu. Mladen priča kako ljudi najviše ima u vrijeme odmora, otprilike od juna do kraja avgusta. Korona je malo sve to poremetila, ali ima ljudi.

– Tokom cijele godine dolazi neko – kaže on.

I u vrijeme naše posjete Krupi na Vrbasu nekoliko ljudi je šetalo utabanim stazama, fotografisalo se sa poznatog drvenog mostića, ali i tik uz vodu. Dosta je onih koji dolaze da im Mladen samelje žito za brašno.

Stojan i Nevenka Popović iz Bočca u Krupu dolaze vrlo rado. Donijeli su njihov domaći kukuruz da samelju na vodenici, na starinski način.

– Znate da nema ništa vještačko ovde, sve je prirodno da ne može biti više. Nema plastike, kojekakvih isparavanja. Zato dolazimo, jer želimo da sebi, djeci i unucima dajemo samo najbolje i zdravo – kaže Stojan.

Manastir

Oboje vole svoje imanje, takođe udaljeno od glavnog puta, uživaju u proizvodima koje stvore svojim rukama, a kažu da se čovjek nigdje ne odmori i opusti kao na svom imanju. U Krupu na Vrbasu dolaze često i kažu da ih prirodna ljepota ostavlja bez riječi.

U šetnji smo zatekli i dvije prijateljice. Obavezan selfi pored rijeke, na mostu i zajedničko fotografisanje i zaokružile su šetnju Krupom. Kažu da dolaze kada god mogu, nema veze da li je zima ili ljeto, da uživaju u dugim šetnjama. Često prošetaju i do obližnjeg manastira i uzvodno uz rijeku. Priznaju kako više vole dolaziti kada nije sezona, jer je manja gužva i stvarno mogu da uživaju u ljepotama oko sebe.

– Sve ovdje volimo. Svježinu reke, vodenice koje kao da su iz nekog drugog svijeta, boje koje nas okružuju. Ljudi dolaze da se odmore i tako se većina i ponaša. Ovdje se dolazi kada trebate mir od gradskog betona i kada želite da odmorite mozak i nahranite dušu – slikovito nam objašnjavaju razloge zbog kojih dolaze u Krupu na Vrbasu.

Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti BiH stavio je 1964. godine pod zaštitu izvor i vodotok Krupe sa kaskadnim dijelom. Krupa je ponornica, izvire ispod Dimitora, a ponire u južnom obodu Podrašničkog polja, pod nazivom Ponor. Nakon poniranja pojavljuje se u Krupi na Vrbasu, pod nazivom Krupa i čini lijevu pritoku Vrbasa.

Ovo mjesto nalazi se na 25 kilometara od Banjaluke i, po procjenama, ima nešto više od 1.000 stanovnika.