27. jula 2007. godine Radosavljević je hicima iz lovačke puške ubio devetoro komšija i ranio dvoje u selu Jabukovac kraj Negotina. Monstrum je ubio Draginju (55) i njenog supruga Branislava Borongića (57), Dragana Đorđevića (22) i njegovog oca Veljka i baku Marinu, Branislava Badejevića (31), Srđana Badžikića (15), Jelicu Banković (37) i Aniku Čogić (62). Iste noći je uhapšen na lokalnom groblju. Na suđenju je oslobođen krivice uz mjeru “obaveznog čuvanja u ustanovi zatvorenog tipa”.
Ni do dan-danas nije ustanovljeno zašto je Radosavljević krenuo u krvavi pir, da li su je bio opsjednut time da je su na njega bačene čini, da je omađijan. Neuropsihijatri su utvrdili da jedan od najvećih masovnih ubica u istoriji Srbije pati od akutne paranoidne psihoze sa osjećajem ugroženosti i stalnim umišljajem kako neko hoće da mu naudi i smješten je iza rešetaka Specijalne zatvorske bolnice u Beogradu. To, međutim, nije nikakva utjeha porodicama žrtava jer njihovih voljenih nema, trunu pod zemljom, piše Blic.
Ljubinki i njenom suprugu Milutin još je teže jer su jedini od porodica Nikolinih žrtava koji i dalje žive u Jabukovcu, i svaki dan gledaju mjesto na kome im je ubijen jedini sin. Najbliži srodnici ostalih ubijenih su ili mrtvi ili u Njemačkoj, gdje su roditelji Srđana Badžikića, koji je imao samo 15 godina kada ga je usmrtio Radosavljević.
Ove godine u selu nema nikog. Zbog korone, porodice ne dolaze iz inostranstva, nema ko da im stavi cvijeće, upali svijeću. Kćerka i ja smo bile na groblju Banetu. Uvijek idemo dan pred slavu, a on je drugog dana ubijen. Prije svake godišnjice ga sanjam. Ove godine mi se pojavio u snu, gleda kuću. Rekla sam mu, u snu, da “nije tu”, a sin mi je samo odgovorio “ja vas vidim”. Probudila sam se u znoju – plačnim glasom priča Ljubinka.
Svjesna je da sina ne može da joj vrati ništa, ali se trudi da koliko-toliko nastavi sa nekim životom, zbog kćerke i unuka. Radi kod jedne žene, pomaže joj, da bi pomogla i kćerkinoj porodici, koja je u Jabukovca, ali i da bi ona sama bila zaokupljena nečim.
– Imam samo njih. Da čovjek ima i desetoro djece, pa izgubi jedno, teško je da preboli. A kamoli kada ima samo dvoje. Nisam doživela da mi se sin oženi, ima djecu. A znate li šta? Djeca onog zlikovca su nastavila život! Sin se oženio u Beču, dobio sina. Kćerka se udala, isto u Austriji, i tamo je neka šefica ovim našima iz Jabukovca što rade u Beču. Oni su nastavili život, neko je ostao za Nikolom. A njemu je tamo u bolnici, zatvoru, gdje li je već, dobro. Jede, pije, razgovara… potpuno mu je svejedno kada će da umre, jer ima koće ga naslediti, potomke. A za mojim sinom nije ostalo ništa – kaže nesrećna žena.
Nada se da će doživeti i to da čuje da je zlikovac, koji je ubio njenog sina i cijeloj porodici uništio život, mrtav.
– Već sam i ja u nekim godinama, i ne znam da li ću to dočekati. Ipak, mogu da poručim onome ko ga bude sahranjivao, da ga ni mrtvog ne donosi u Jabukovac – napominje neutešna majka ubijenog Branislava.
Jabukovac, nažalost, građani Srbije pamte po još jednom masakru. Prošlog 7. avgusta na salašu Velja Vrasna ubijeni su Raja Kazimirović (72), njegova majka Dragica (93), sestra Ljubinka Oprikić (76) i njena kćerka Dragana Jozeljić (53). Tijela su nađena dva dana kasnije, a za zločin su osumnjičeni mještani Davor Pernić i Maja Bađikić. Pernić je u pritvoru od kraja avgusta, a optužnicu protiv njih je sud vratio na dopunu i zahtevao dodatna veštačenja.
Nikolin otac umro, majka i dalje u Jabukovcu
– Zlikovčev otac Petar je umro ove godine, zima ili proljeće, ne sjećam se tačno. Majka Zora mu je još živa. Ima neku ženu koja brine o njom. Viđam je na ulice, ide do prodavnice. Okrenem glavu tada – navodi Ljubinka i dodaje da Nikolinu djecu ne viđa, ali da o njima čuje od mještana Jabukovca koji žive i rade u Austriji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu