U priči o “Zabranjenom pušenju” teško je izbjeći moment raskola u grupi tokom rata kada je, između ostalog, otišao i pjevač Nele Karajlić a gitarista i frontmen sarajevsko-zagrebačke grupe “Zabranjeno pušenje” Davoro Sučić poznatiji kao Sejo Sekson se u intervjuu za Jutarni list osvrnuo na taj momenat.
Nijedan Sarajlija koji je proveo rat tamo nije nikada zamjerio nikome ko je iz grada otišao. Ko može zamjeriti nekome ko spasava živu glavu, ko ne želi poginuti i koga izluđuju eksplozije? I ko se šunja kroz uličice da ga snajper ne pogodi? S tim je svaki Sarajlija uvjek bio načisto. Međutim, problem je što su neki od tih ljudi taj odlazak kapitalizovali u novim sredinama na jedan ružan način i koji su ionako tu tragičnu sudbinu svih tih ljudi proizveli u nešto što se zove ksenofobija. Nećeš ostaviti svoj grad i prijatelje zbog par budala koji će te na ulici psovati. Toga ima svakodnevno i između Zagreba i Splita. Uvijek postoje ljudi koji će vam razbiti auto jer ste iz drugog grada ili druge države, ali to nisu razlozi zbog kojih bi neko otpisao Sarajevo, što su mnogi učinili. I što je najgore, danas se ponašaju kao momci koje je ostavila cura pa je lakše da o njoj govore kao o glupači koja nikad nije valjala. Već sam rekao, kad mi ponestane para, napraviću memoare u kojima ću napisati da sam bio maltretiran, da su se na meni iživljavali i da nikad nisam mogao svoju umjetničku veličinu pokazati u pravom sjaju u svom rodnom gradu, nego sam morao pronaći majku zemlju i grad Zagreb. Takve memoare i gluposti pišu ljudi koji odlaze iz Sarajeva. Ali, ovakva pozicija disidenta podrazumijeva da ljude s kojima ste išli u školu više ne zovete na telefon jer vas to može kompromitovati – rekao je dodajući da je njegova kuća putujuća.
– Ja najveći dio godine živim u kombiju, oko 120 do 150 dana samo zbog koncerata i promocija. Majka mi živi u Sarajevu, žena mi živi u Zagrebu i pokušavam to razbijeno ogledalo spojiti, da me djeca ne zaborave. Supruga je angažovana, ali najveći dio godine sam u Zagrebu, dosta sam i u Sarajevu, zbog kćerke i rodbine koja tamo živi. Dosta vremena provedem i na Pelješcu, ljeti od tamo radim. Moja je majka porijeklom odande pa dosta vremena provedem dole i – “Šeki is on the road again”. Zato smo zadnju ploču i nazvali “Radovi na cesti” jer smo CD pisali na cesti i pričali o njemu i diskutovali o produkciji i aranžmanu. Nijedan umjetnik ne pripada samo tamo gdje se rodio, ako išta vrijedi – napominje Sejo.
Uprkos gotovo četiri decenije na sceni, “Zabranjeno pušenje” itekako još ima puno toga reći. Bend je nedavno objavio 11.studijski album “Šok i nevjerica”.
– Bendovi žive do onog trenutka dok zajedno rade i komponuju. Bendovi su i nastali radi pisanja pjesama i zato su i autorski jači i uspešniji nego samostalni izvođači. Ne postoje autorske ekipe koje mogu konkurisati bendovima. To je energija koja ruši sve prepreke i bendovska priča je u kreativnom smislu najjača muzička priča, barem po mom mišljenju. Bend treba živjeti do trenutka kad može komponovati i stvarati novu muziku. Kad više ne može, neka prepusti to poslanje kover bendovima koji će to promovisati – tvrdi Sejo.
Kroz sve pjesme “Pušenja” provlači se njihov specifičan humor, ali i društvena angažovanost vezana uz određeno vrijeme.
– To nas je izvuklo. Ali, humor je i otežavajući moment u umjetnosti kod svakoga tko to komponuje bilo u filmu, bilo u muzici, pozorištu… Nisu baš dočekani s pohvalama kulturnog establišmena. Nekako se smatra da “kultura” mora biti operisana od humora, pogotovo kod tragike tih akademskih krugova. Međutim, ja mislim obrnuto, da je humor veliki test inteligencije, umjetnika, i čovjek koji je operisan od humora, ne može se baviti umjetnošću, ni manje-više biločim drugim – siguran je Sejo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu