Ti eksperti bi, logično, uglavnom trebalo da dođu iz ekonomske branše, da su ljudi od znanja, poštenja i integriteta. Mnogima je, tako, u više nego lijepom sjećanju ostao pokojni srpski ekonomista Dragoslav Avramović, čuveni „deda Avram“, koji je u onim zlosrećnim ratnim vremenima, sredinom devedesetih godina prošlog vijeka, na skoro volšeban način zaustavio tadašnju rekordnu inflaciju i nastavak propadanja dinara.
Ako je suditi po sastavu novog Savjeta ministara, letimičnim pogledom na stručne kvalifikacije novih ministara mnogi bi na prvu mogli da uskliknu: „Aleluja! Konačno se i nama posrećilo!“ I zaista, ako vidimo da se u novom sazivu Savjeta ministara, koji ima deset resora, nalazi čak četvoro ekonomista, da su troje doktori nauka i jedan magistar, ko se ne bi ponadao da će i ovo društvo konačno dospjeti na zelenu granu, te da nam iz privrede neće stalno dolaziti „crni glasovi i aberi“.
Ako tome dodamo i da se na čelu Savjeta ministara nalazi pravnica s položenim pravosudnim ispitom, te da su još dvojica ministara pravničke struke, šta više čovjek da traži? Zdrava ekonomija i pravna država. El Dorado na balkanski način.
A onda, kad se malo bolje prelistaju biografije novih ministara, odnosno napravi presjek njihovih profesionalnih angažmana i uspjeha u zadnjih 10, 20 ili više godina, dolazimo do zaključaka koji potpuno gase euforiju oko navedenog „ekspertskog tima“.
Najmanja muka leži u tome što su novi ministri partijski kadrovi, te da nijedan od njih, sasvim sigurno, ne bi ni „primirisao“ ministarskoj poziciji bez odgovarajućeg stranačkog „pedigrea“. Mnogo veći problem leži u tome što je ogromna većina njih toliko „okoštala“ u politici, skačući iz javne u javnu fotelju i sa funkcije na funkciju, da su praktična znanja iz struke vjerovatno pozaboravljali.
Umjesto eksperata imamo političare. Među kojima i one koji su i u politici prilično neuspješni.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu