O crkvi ovog tipa maštao sam još u dječačkim danima. Ta ideja je još više osnažila u meni nakon smrti oca Dušana koji je sahranjen u groblju pored crkve. Više od pola vijeka duhovno me hranila i ojačavala ova ideja, duhovno hranila želja da izgradim crkvu. Kada su se u mojoj porodici stekli materijalni uslovi, prije tri godine počeo sam uz pomoć dobrih ljudi, mojih prijatelja i podršku porodice ostvarivati svoj davnašnji plan – povjerio nam se Stevo kojeg je, zajedno sa njegovom suprugom Nadom, vladika Jefrem proglasio za kuma crke.
Bogomolje od drvenih brvana u Potkozarju, od kojih je najpoznatija u Romanovcima gdje se vječao književnik Petar Kočić, imaju dugu tradiciju i predstavljaju znamenost koja svjedoči o istoriji srpskog naroda, njegovoj težnji da u najtežim vremenima sačuva svoju vjeru.
– Crkve brvnare su spomenici i svjedoci teškog i obespravljenog života našeg naroda kroz dugu istoriju. U tim vremenima Srbi su pokazali odlučnost da po svaku cijenu sačuvaju svoj nacionalni identitet, pokažu da ni jedna žrtva nije velika da je ne mogu podnijeti za svoje spasenje. To me podstaklo na gradnju drvene crkve od veoma postojanog i dugovečnog hrasta kitnjaka – objasnio je Stevo Stojnić razloge zbog kojih se opredijelio za drvo umjesto cigle ili kamena za izgradnju crkve.
Pod njen svod visine šest metara, dužine osam a širine četiri metra može se smjestiti stotinjak vjernika. U unutrašnjosti dominira ikonostas kojeg je izradio Borislav Ćulum a projektan crkve je Nikola Pavlović. Njima su Stojnići veoma zahvalni.
– Zajedno sa prijateljima koji su moju ideju prihvatili sa mnogo ljubavi i razumijevanja, tri godine nas je ovdje privlačila zajednička misao, vodilja. Željno smo čekali dan kada će brvnara biti završena, osvještana a narodu omogućeno da se u njoj moli, da je preuzme na brigu i staranje kao rezultat našeg zajedničkog truda, iskonskog htijenja – rekao je Stojnić koji sada planira izgradnju nadstrešnice i drugih objekata kojim će ovo mjesto pored krošnjatih starih hrastova, poznato u narodu kao zaselak Gaj, odakle pogled seže daleko u lijevčansku ravnicu, dobiti novo duhovno obilježje.
Paroh Petar Jovanović pohvalio je izgradnju crkve i odricanja stanovnika Gaja, Mašića i susjednih sela u korist ove jedisntvene bogomolje. O Stevi Stojniću i njegovoj porodici rekao je da su istinski i veliki dobrotvori kojima je društveni i narodni interes jednako važan kao i njihov, lični.
– Drvena crkva nas duhovno osnažuje, jača našu vjeru, običaje, čuva prošlost i trasira budućnost novih generacija – rekao je paroh Jovanović.
Izgradnjom crkve počeo je svojevrstan preporod ovog kraja. Na to je ukazao Zoran Adžić, načelnik Gradiške rekavši da je do skora zaseok Gaj bio gotovo zaboravljen, ali velikom voljom i trudom mještana među kojima prednjači Stevo Stojnić, uslovi života bitno su poboljšani. Izgrađeno je nekoliko društvenih objekata a najznačajniji je put.
– Asfaltirali smo put od Donje Jurkovice do Bereka kroz ovo selo te puteve Dušanovo -Turjak i Nova Topola – Kozarska Dubica koji su takođe veoma značajni za ovaj kraj – naglasio je načelnik Adžić ističući inicijative mještana potkozarskih sela kao važan faktor stvaranja boljih uslova za život i dugoročnih razvojnih perspektiva.
Dobrotvori
Stevo Stojnić naglašava veoma važnim pomoć mnogih prilikom izgradnje crkve. Boško Turjačanin poklonio je hiljadu kavdrata zemljišta za crkveni plac. Na spisku donatora su gradska uprava Gradiška, “Niskogradnja” Laktaši, Danilo i Mirko Keserović, Ljubomir Vidović, Slavko Gajić, Boško i Žarko Turjačanin, Stojan Buvač, Zoran Kolundžija, Boško Kasagić, Rajko Raković, Momčilo Majdanac, Marjan Agatić,Milan Škorić, Gligo Kalajdžić, Tomislav, Milorad i Marko Stojnić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu