Obećali su nam sve to! I još mnogo toga. Davno. Prije petnaestak godina.
Živi li se u Srpskoj dobro? Radimo li, gradimo li, proizvodimo li šta?
Imamo li dobar standard? Mogu li mladi ljudi, čim postanu punoljetni, da nađu sebi posao, osamostale se, planiraju porodicu i djecu? Mogu li da grade sebi kuće, kupuju stanove? Dajemo li šansu talentovanim i najboljim studentima, mogu li da se zaposle?
Imamo li dobre rukovodioce (bilo čega) jesu li to najbolji među nama? Rukovode li nam bolnicama primarijusi, ranije najbolji studenti, onda najbolji i najuspješniji među ljekarima, poznati svjetski stručnjaci? Liječe li nam se u takvim bolnicama političari, njihova djeca i roditelji, ili su ovo samo bolnice za sirotinju raju, a bogataši se liječe u privatnim bolnicama i po inostranstvu?
Imamo li pozitivnu selekciju u kadrovskoj politici, dobijaju li najbolji đaci stipendije i podršku društva, proizvodimo li dobre stručnjake, čija pamet dalje produkuje „haj-tek“ proizvode visoke tehnologije koje izvozimo?
Zašto izvozimo sirovine, a istovremeno naši ljudi nemaju posla? Ili, kako neko dobro primjeti, „ne izvozimo mi sirovine, one ostaju ovde i vladaju nama; mi izvozimo ono najbolje što imamo – pamet i mladost!“
Zašto smo prvi u Evropi i drugi u svijetu po broju umrlih od korona virusa? Jesmo li tako visokoplasirani i po čemu drugom? Da li je uzrok svemu ovome to što najgori vladaju najboljima? I tako decenijama. Kao u onom starom vicu kad su se Amerikanac i Englez hvalili šta sve imaju, a naš čovjek im rekao da mi imamo lopova koji im sve to mogu pokrasti?
GDJE SMO BILI? NIGDJE! ŠTA SMO RADILI? NIŠTA!
Za 15 godina od malog djeteta postane odrastao čovjek/žena, sposoban/sposobna opet dalje da se razvija, da ima svoju djecu i porodicu… A, šta je u Republici Srpskoj urađeno za proteklih 15 godina? Šta je urađeno, a da nije lopovluk, kriminal, korupcija, negativna selekcija i protivzakonito bogaćenje političke oligarhije?
„A mi smo i dalje živjeli u zabludi da nam sve ide dobro, čak sve bolje i bolje, i da će nam sve bolje ići sve dok budemo razumni. Jer, i u drugoj smo zabludi bili. Zabludi da smo jako razumni, jako pametni, jako vješti. Pošto smo uobražavali da smo uspješni, verovali smo da smo i razumi; pošto smo uobražavali da smo razumni, morali smo vjerovati i da smo uspješni“, reče pisac Borislav Pekić.
Plaćamo li i mi svoje zablude našom decenijskom robijom? I da li će kasno biti kada nas život otrijezni i jasno pokaže da nam je sve vrijeme nedostajao upravo zdrav razum?
Mirko Šarović, predsjednik Srpske demokratske stranke
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu