Ljudi u „Mozaiku prijateljstva“ su jedinstveni, jedini koji valjaju u zemlji i razumiju sirotinju, poručuju penzioneri sa kojima smo razgovarali na Obilićevu. Kako kažu, svi oni penziju potroše na režije, pa se za hranu moraju dovijati.
Svašta sam preživjela, nasilje u porodici, da je tada bila Sigurna kuća sigurno bih tamo završila. Policija je dolazila, zvale su komšije, zvala sam i ja, volio je piti i kockati, iza sebe ostavio kredit. Imam malu penziju od koje plaćam stan i režije, najvjerovatnije će me i Centar sahraniti. Vidiš dokle je došlo, žena sam koja je hodala u štiklama, završila Ekonomsku školu, radila u kancelariji, ali propalo preduzeće. Izbace te na kraju iz firme, iz braka, iz stana. Imam troje djece, od kojih nema pomoći, to je žalosno- ispričala nam je svoju priču R.S. koja je došla po besplatan doručak, a obrok će, govori, odnijeti i gladnoj prijateljici.
Ona godinama posjećuje javnu kuhinju koju vode dobri ljudi udruženja “Mozaik prijateljstva”.
– Samo se molim Bogu za njihovo zdravlje, da nije bilo njih mnogi ne bi preživjeli. Ljudi se ovdje besplatno kupaju i oblače. I ja sebi ovdje nađem garderobu- govori ova žena.
Teška životna priča krije se iza svakog od korisnika koji dolaze u javnu kuhinju “Obrok ljubavi”. Na Obilićevu se dnevno podijeli čak 300 obroka.
– Teži sam bolesnik, tri puta sam operisala kičmu. Sin, snaha i ja sa troje učenika živimo u stanu. Treba nahraniti tolika usta, a gdje je puna kuća puno se troši i struje i vode. Iz Borika prošetam do “Mozaika”, a oni su jako dobri ljudi, uvijek se trude da nešto daju- rekla nam je sredovječna žena.
Pre rata radila je i ona i suprug, a sada, kaže, bori se kako zna.
– Muž mi je poginuo, radio je 35 godina, sve vrijeme u ratu bio, a dobili smo minimalac. Svoju penziju nisam ni dobila. Slušala sam Skupštinu kako se svađaju, govore jedni drugima svašta, lako je njima kada imaju platu, a narod je jadan i bolan- razočarano kaže ova Banjalučanka.
Gužve su svaki dan
Ispred javne kuhinje nedavno je građanima podijeljen šleper hrane, više od hiljadu prehrambenih paketa sa brašnom, uljem, rižom i konzervama. Slika gladnih ljudi kako stoje u redu potresla je Banjaluku.
– Otkako je virus pogodio naše tlo, moram da priznam da je korisnika sve više i više, teška je situacija, mnogi ne rade, dobili su otkaze, penzije su male, mnogi ljudi nam dolaze jer nemaju čime kupiti brašno, šećer. Gužve su kod nas svaki dan – rekao je Miroslav Subašić koji godinama vodi „Mozaik“.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu