Zašto? Zato što je važnije koja stranka rukovodi Gradskom upravom ili Skupštinom grada Banjaluka, određenom gradskom ustanovom, institucijom…
U prevodu, važnije je „čiji su“ direktori ili drugi rukovodioci.
Na osnovu maksime „čiji si“ svi koji čine vlast donose odluke uz moto „važno je da se politički protivnik sabotira, porazi, uništi, natjera da napravi grešku“, bez obzira na cijenu. Zašto im cijena nije važna? Zato što je ne plaćaju političari, koji donose odluke, već je plaćaju građani.
Zato smo i došli u situaciju da učenici banjalučke Gimnazije sjede u hladnim učionicama, da najmlađi možda neće imati obroke u vrtićima, da je Banjaluka lani bila zatrpana smećem, u mraku, zarasla, a putevi su bili puni udarnih rupa.
Sve to pokazuje da političari ne mare naročito za građane i njihovu dobrobit, što je, na kraju, njihov posao za koji su više nego dobro plaćeni.
Nisu naročito zabrinuti ni za mišljenje građana, za čije glasove se svake dvije godine bore na lokalnim ili opštim izborima. Zašto bi se i brinuli, kada očigledno samim građanima ne smeta da biraju te iste političare. I tako se vrtimo u krug, od izbora do izbora.
Uskoro nas očekuju novi. Kampanje, iako ne zvanično, uveliko traju i na potezu su opet građani, koji trebaju odlučiti da li će povjerenje dati onima koji ne vode brigu o njihovoj djeci, i tako ostati taoci, ili će jednom reći “dosta je”. To će naredni mjeseci pokazati.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu