Da za ljudskost ne treba mnogo, vjerno dokazuje i primjer Nikole Nikolića (72), vremešnog mljekadžije iz Koceljeve. Sa samo pet krava i isto toliko junica, ali i srcem većim nego kuća, ovog dekicu znaju u gotovo svakoj kući ove mačvanske varošice.
Već 46 godina, svakoga dana bez izuzetka, s oronulim majstorskim kolicima, u kojima zveckaju staklene flaše pune domaćeg mlijeka, Nikola Nikolić tačno u šest ujutru kreće put Koceljeve kako niko ne bi ostao uskraćen za poručenu količinu.
Evo, već 46 godina zaredom raznosim mlijeko svakog jutra. Počeo sam još kao mladić, tada sam mlijeko naših krava nosio u zemljoradničku zadrugu. Tada me je jedan čovjek pitao da li bih njemu privatno mogao da donosim mlijeko, i tako je sve počelo – prisjeća se starih vremena ovaj dekica, dok skromno pokazuje izvorište čistog domaćeg mlijeka – u maloj štali linijski poređane stoje pet krava i pet junica. Sve zdrave, njegovane, čiste. Ne treba mu, kaže, više.
Dok razgovara sa ekipom Blica, duboki, mudri odraz oka ispuni se suzama. Ovo je, prebacuje preko usana, prvi put da nije mogao da raznese mlijeko. Razbolio se, muku muči sa prostatom i bruhom, ali pak vjeruje da će volja za životom da odnese pobjedu.
– Zovu me majke, raspituju se kada ću opet početi da raznosim mlijeko. Teško hodam sada, čekam da vidim da li ću morati na operaciju. Svima koji me zovu kažem da su zdravstvene neprilike u pitanju, volje još ima i biće je dok sam živ. Rekao sam, dok mi ne bude bolje, nek dođe ko god želi, ja ću svako jutro spremiti mlijeko – priča ovaj starac.
U jednom momentu, prisjeća se, njegove krave davale su i oko 100 litara mlijeka. Tada je, pored redovnih mušterija, snabdijevao i jedno privatno preduzeće. Bolja vremena, kaže, ali ni na ova se ne žali. Sada, od 20 litara mlijeka, sakupi oko 1.200 dinara. Ne radi ovo zbog novca, naprotiv, srce mu je puno kada vidi djecu koja su nekada pila njegovo mllieko, da sada isto to naručuju za svoje bebe. Vremenske prilike, takođe, nisu nikada bila prepreka.
– Ma bilo da je snijeg, kiša, da bije grad, pljuskovi, sunčanica… I ljeti i zimi isto idem. Svejedno je da li je napolju 30 stepeni u plusu ili u minusu. Ako pada kiša, nataknem kabanicu, za snijeg imam šubaru… Bitno je da dječica dobiju mlijeko – priča Nikolić.
Jednom je samo, sjeća se, zakasnio sa raznošenjem mlijeka. Nije se uspavao, niti bilo šta slično, već su vremenske neprilike osujetile njegovu namjeru.
– Jedne zime, davno je to bilo, temperatura je spala ispod minus 24. Gurao sam kolica ka Koceljevi i što sam se više približavao rijeci Tamnavi, flaše su redom krenule da pucaju. Ispucale su sve do jedne. I ja šta ću, polako nazad kući, pa sve ispočetka – kaže ovaj dekica.
Mlijeko nema kome nije nosio – pred kapijom su za flašu domaćeg napitka čekali doktori, veterinari, profesori, inspektori… Danas se, nažalost, potreba za mlijekom smanjila.
– Pravo da vam kažem, sve je manje djece u ovom kraju. A i mene, iskreno, ne znam ko će naslijediti. Teško će se neko prihvatiti ovog posla i ove odgovornosti – iskren je Nikola Nikolić.
Iako živi sa još osmoro ukućana, Nikola će, ako se izgledi ne promijene, ostati bez nasljednika. Ima, kaže, muzilicu, vezove, vodu, sve potrebno je namjestio, ali nema ko…
– Baba je bolesna, podmladak radi. To sve treba početi od ranog jutra, krava mora da se pomuze na vrijeme. Ja ustajem oko pola pet i sve je spremno do nekih pet, pola šest, mlijeko je procijeđeno, flaširano i ja polako krećem u “razvoz” – objašnjava ovaj vremešni čovjek dok timari svoje krave jer, kako kaže, svi bolje poslujemo i sarađujemo uz malo ljubavi tokom dana.
Brine o kvalitetu
Još kada je 2016. godine Srbiju tresla afera sa aflatoksinom u mlijeku, veretinar iz Koceljeve, dr Čedomir Janković, kaže da je u tom kraju mlijeko iz štale Nikolića nesumnjivo bilo bez premca.
– U pitanju je potpuno organsko mlijeko, te krave u sebe nikada nisu unijele ni trunku koncentrata. Kada je bilo priče o aflatoksinu u mlijeku, ja sam mlijeko njegovih krava nosio na provjeru i, ako je tada, recimo, bilo dozvoljeno 0,25, on je imao pet puta manje aflatoksina u mleku. Mlijeko je vrhunskog kvaliteta, punomasno, ispravno – objašnjava dr Janković.
Pomalo se postidio ovolikom hvalom, ali Nikolić se ipak morao složiti, te je dodao da svoje „milke“ hrani isključivo domaćom hranom, sa što manje vještačkog đubriva, bez koncentrata…
– Samo moja proizvodnja, zob, pšenica, kukuruz, ječam… Sjećam se kada je doktor Čeda jedno jutro došao kod mene i rekao mi: “Evo, Nidžo, provjerili smo, tvoje mlijeko je najbolje!” – stidljivo promrmlja za kraj ovaj dekica, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu