Autor čuvenih TV serijala “Top lista nadrealista”(1984-1991) i “Složna braća”(1995), kao i bivši frontmen popularne sarajevske rok grupe “Zabranjeno pušenje”, prisjetio se tih vremena kada je pop kultura bila na vrhuncu i svjestan je, kaže, da gotovo svi pamte taj period kao veoma idiličan i savršen u svakom smislu.
Navodi da je tadašnja pop kultura je imala snažnu, dominantnu ulogu i da je to bilo kao pravo “Periklovo doba”, i bila je važnija od svega, od ekonomije, društva, politike. Svjestan je, dodaje, da kada ga ljudi vide s blaženstvom se sjećaju SFRJ i njegove role u muzici i televiziji.
– Vi mene gledate kroz te naočare, jer sam ja na neki način držao kist tog vremena, koje se danas glorifikuje. Ali da se ne zavaravamo, bio je to period kada je bilo mračno i vladalo sivilo. Recimo, od smrti maršala Tita, svaka godina naredna bila je sve gora od prethodne – podsjetio je dr Nele Karajlić, već neko vrijeme dokazan i kao književnik.
Podvukao je da taj period kada je on stvarao nije bio glamurozan kako ga mnogi pamte, već da je bilo dosta “užasa”, ali i da je kultura bila “veoma prijatna”.
Nenad Janković, kako glasi pravo ime Dr Neleta, smatra da je nemjerljiva ljepota tada bila u filmu, muzici, da su rok muzičari bili nešto posebno.
– Sećam se da smo željno trčali za novim albumima grupa Bijelo dugme, Idoli ili Azra, jurili smo da gledamo nove filmove. Ploče su mogle da se kupe bilo gdje, na svakom ćošku i mi smo bili presrećni. Naš svijet su tada činile pokretne slike – filmovi i muzika – istakao je Karajlić.
Onda je uporedio vrijeme sada i tada i primijetio kako danas, za razliku od tog spokoja, muzičar nudi svoje albume preko interneta i na neki način juri svoje fanove, sljedbenike, odnosno publiku, da ona kupi njegove pjesme. Smeta mu što je internet previše dostupan svima i nije potrebna posebna inteligencija da se on koristi, dok su nekada umjetnici imali druge namjere.
– Cilj rokera je bio da se napravi bolji svijet. Sa gitarom i četiri stiha može da se okrene planeta naopačke. To je bila naša utopijska slika – siguran je Karajlić.
– Utopija je stvorila bend Roling Stouns, oni su išli ka idealima, dok danas imate nešto što se zove – korporativni kapitalizam, koji vam pokazuje da je navodno sve u redu i da živite u raju. Takav primjer je i upravo tržni centar pored nas – naveo je scenarista, pisac, reditelj.
On je rekao da su šoping molovi danas za mnoge ljude kao crkve novog svijeta, a utopija je danas prilično ismijana, te da je teško ljude ubediti da im tržni centri nisu nikakav raj. Nakon benda Zabranjeno pušenje, koji i dalje postoji sa drugim liderom – pjevačem (Sejo Sekson), Karajlić je otišao u drugu grupu sa režiserom Emirom Kusturicom – No Smoking Orcestra i zahvaljujući tom periodu proputovao je cijeli svijet.
Onda su se desili poznati zdravstveni problemi, te je umjetnik morao da pauzira u muzičkoj karijeri ili da je zauvijek napusti, što mu je jako teško palo. “Evo nedavno sam proslavio 10 godina od kako mi se desio taj nagli prekid, srce je kao osigurač iskočilo, što je za mene bio jasan znak da nešto nije u redu, te da moram da prikočim. Onda je ta situacija otvorila pisca u meni za kojeg nisam ni znao da postoji”, iskren je autor svog nagrađivanog prvenca “Fajront u Sarajevu”(Novosti/Laguna 2014).
Taj roman mu je otvorio dalji put ka književnosti i da se razmahne sa novim delima – “Solunska 28”, koja je zamišljena kao trilogija.
– Pitao sam se uvijek da li je muzička karijera mogla da me odvede na stadion Vembli u Londonu, ali to nećemo nikad saznati. Onda sam se okrenuo pisanju i učinilo mi se kao bolja ideja nego da i dalje skačem po bini i ludujem – ispričao je Nenad Janković.
Prisjetio se perioda dok je stvarao muziku sa Kusturicom, da su imali hiper produkciju pjesama, da su svaki dan donosili nove numere, stvarali jako mnogo i da se vremenom sve to ipak iscrpelo.
– Za razliku od mnogih umjetnosti, pisac nema nikoga nad sobom, osim izdavača. Jednog pjevača može da povuče gitarista, a njega će inspirisati bubnjar, ili će reditelja neki glumac pokrenuti i obrnuto. Međutim, pisac radi sam. Ima pred sobom beli papir, odnosno sada je to beli ekran. Nema ko da mu pomogne – otkrio je pisac i tu stranu.
Roman “Fajront u Sarajevu” je stvarao tri do četiri godine, toliko mu je, kaže, sazrijevalo u duši.
– Nije to bio moj fajront, već kraj jednog vremena. Ipak, sve opisano u mom romanu nema šanse da može ponovo da se desi u našim životima – rat, rokenrol. Sve nam je to donelo jednog Kusturicu, Bijelo dugme, Nadrealiste. Tako da se sam naslov meni nije svidio u početku, ali kada sam uvidio da je naslov u tolikom tiražu prodao roman, nisam se dalje bunio – duhovito je poentirao Nele.
Dva nastavka u kratkom razmaku su za sada objavljena iz druge sfere njegovog stvaralaštva – “Solunska 28: O novcu i strastima”(2018) i “Solunska 28: O prijateljstvu i izdaji” (2019). Karajlić je napomenuo da su samo adresa ulice – Solunska 28 i porodica Janković koja tu živi nešto stvarno u romanima, dok je sve ostalo njegova imaginacija.
Dodaje da je za njega pisac mali Bog – on rađa i ubija likove. Njegov pradjeda je sagradio tu porodičnu kuću koja će dobiti uskoro treći, završni nastavak.
– Drugi dio ove planirane trilogije je nešto najbolje što sam u životu napisao. Tu sam skupio sve ono što sam vukao 40, 50 godina života. Jako sam ponosan na taj roman. Tek sam počeo da pišem treći dio i jedan od likova se zove Dr Nele Karajlić. Mogu samo reći da će treći dio biti još bolji od drugog – zaključio je svestrani kreativac, koji će uskoro imati premijeru svoje najnovije TV serije, a koja je nastavak kultne “Složne braće”, ali i poneki koncert.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu