Sanja kaže da nije odmah dobila informaciju o tragediji, već samo da se nešto dogodilo u rudniku.
– Čula sam da se nešto desilo pa sam zvala brata i djevera, ali ni nisu imali šta da mi kažu pa sam se uputila do rudnika. Ništa se do zadnjeg trenutka znalo. Kada su otišli posljednji saniteti sa povrijeđenima i kada se više nisu vraćali, shvatila sam šta se dogodilo, jer njega nije bilo među povrijeđenima. Poslije su došla i pogrebna vozila po tijela nastradalih – priča Sanja skrhana tugom.
Ona navodi da je Nenad radio od 18 godine razne poslove a od 2013. godine i u rudniku i dodaje da su njen otac, brat i djever rudari, a da sa Nenadove strane se niko nije bavio tim poslom.
– Posao kao posao je bio težak, i njima uvijek malo plaćen – rekla je ona.
Sanja kaže da je sinoć Nenad krenuo na posao kao i svake večeri i da je bio veoma raspoložen.
– Cijelog dana je bio raspoložen. Sa djecom se juče toliko igrao cijelog dana da sam rekla : ” Bože da li je moguće da su i djeca ovoliko srećna i zadovoljna.” Toliko je juče bio opušten, nije bio napet, baš mi je bilo čudno, baš sada kada premotavam film, kao da je nešto i sam predosjećao – priča Sanja.
Komšije i prijatelji dolaze u njihovu porodičnu kuću da izjave saučešće u nevjerici što Nenada više nema, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu