Petoro dječice, kao jabuke, odrastaju među oronulim zidovima, odmalena naviknuti na rad i rano ustajanje.
Novu kuću ovoj poštenoj familiji obećao je premijer Radovan Višković. I neka je. Da je sreće pa da nijedno dijete ne odrasta u lošim uslovima, bez struje i vode, modernu tehnologiju i da ne spominjem.
Da je sreće, da je ovo posljednji put da država pomaže pojedince. Nama treba uređen sistem zaštite, socijalne pomoći, podrške bračnim parovima, razvijena ekonomija, kako bi ljudi mogli pristojno da žive, kako se ne bi ustručavali koliko će djece imati, kako baš zbog ovakvih stvari ne bi odlazili u evropske zemlje.
A šta ova zemlja radi, igra se ruskog ruleta sa našim komšijama, sugrađanima. Socijalna, pronatalitetna politika nam se svodi na to ko će imati više sreće da ga “otkriju” novinari, o čijoj sudbini će kružiti statusi na društvenim mrežama i ko će na kraju biti taj dobitnik novog posla, nove kuće ili spasonosnog lijeka.
Ostalima više sreće drugi put. Nastavite sa svojim životima, do neke nove runde.
Zemlja smo humanitarnih akcija i humanitarnih brojeva jer tako jedino možemo pomoći bolesnim penzionerima, samohranim majkama, višečlanim porodicama. Zemlja smo u kojoj povrtlari udruženo dijele vreće krompira javnim kuhinjama, dok red ljudi čeka na svojih zasluženih deset kilograma.
Tako izgleda kada se narod bori više od sistema, jer naš je sistem očigledno davno digao ruke- to vam je što vam je.
Šta će tebi narode socijalna reforma o kojoj trućaju stručnjaci, jasno je valjda da će svima biti bolje, odmah poslije formiranja koalicije, osnivanja još jedne stranke, poslije referenduma, kupovine službenih automobila…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu