Rezultati mogu zvučati iznenađujuće, pogotovo kada su u pitanju naše komšije Crnogorci, budući da prkose uvriježenim stereotipima koji vladaju Balkanom da tamo ljudi “ne vole da rade”.
S druge strane (nekima bi takođe zvučalo začuđujuće), skandinavske nacije koje važe za vrijedne i radne, nalaze se na začelju ove tabele, poput Finaca i Danaca koji, kaže istraživanje – najmanje rade u Evropi.
U čemu je caka?
Tragom ovih rezultata, ispitali smo “u čemu je caka” budući da pomenuti stereotipi kažu drugačije.
Naime, pomenuto istraživanje oslanja se na prosječan broj radnih sati nedjeljno, a ne na radni entuzijazam (mada se ni on ne može posve isključiti). Tako, došlo se do podatka da radnici u Srbiji i Crnoj Gori prevazilaze one u Njemačkoj, Švajcarskoj, Norveškoj i gotovo cjelokupnoj Evropi po broju radnih sati.
Na kraju, u okviru Evrope, Srbija zauzima treće mjesto po dužini radnog vremena. Prema istraživanjima, građani Srbije rade oko 44 sata nedjeljno, što nas pozicionira blizu Turske (48,2 sata nedeljno) i Crne Gore (45 sati nedeljno) u pogledu produženih radnih sati.
Razlozi za to se mogu tumačiti dvojako. Možemo reći da smo mnogo vrijedni i značajnu količinu vremena posvećujemo svojim profesionalnim naporima u poređenju sa svojim evropskim kolegama ili pak da je to stvar sistema koji na taj način funkcioniše godinama unazad. Jedno čak ne isključuje drugo, već pokazuju da najvjerovatnije ne znamo za bolje.
Srbi rade 5,2 sata više od Finaca
Prema pomenutom istraživanju Erudera.com, poređenje prosječnog nedjeljnog radnog vremena u evropskim zemljama otkrilo je neke zanimljive podatke.
Tri od pet zemalja sa najdužim radnim vremenom nalaze se u balkanskim zemljama, sljedećim redoslijedom: Turska (48,2), Crna Gora (45,0) i Srbija (44,0). Da ovaj podatak ne moramo posmatrati sa negativne strane govori činjenica da se iza naše zemlje nalazi “raj za gastarbajtere” Švajcarska (43,4), a potom i Island (42,8).
Kako se navodi u istom istraživanju, poslovi koji doprinose ovakvom prosjeku Srbije zbog svojih dužih i nestandardnih radnih sati na prvom mjestu podrazumevaju proizvodnju u različitim industrijama, koja zahtijeva smenski rad kako bi se održao kontinuitet.
S druge strane, kako smo već pomenuli, na dnu tabele nalaze se dvije nordijske zemlje – Finska, gdje se u prosjeku radi 38,8 sati nedjeljno, te Danska gdje rade svega 0,3 sata duže, odnosno 39,1 sat nedjeljno.
Tako dolazimo do računice da Srbi u prosjeku rade 5,2 sata više u odnosu na posljednje Fince, dok je razlika između njih i Turaka čak 9,4 sata.
Valja napomenuti da su podaci Evrostata pretežno iz 2020. godine, ali ima i zemalja (poput Velike Britanije) gde oni nisu ažurirani od 2019. što bi moglo dovesti i do nekih odstupanja. Takođe, istraživanje je bazirano na radno sposobnom stanovništvu uzrasta od 20 do 64 godine koji imaju stalna zaposlenja.
Koji radnici u Srbiji najviše “nabijaju” sate
Zdravstveni radnici, posebno oni u bolnicama i hitnim službama, često imaju duže radno vrijeme zbog potrebe za 24-časovnom negom pacijenata i time doprinose nezavidnom prosjeku Srbije kada je riječ o pomenutim parametrima.
U istraživanju se navodi i sektor trgovine i ugostiteljstva, čije poslovanje može iziskivati duže radno vrijeme, posebno tokom sezone ili u područjima sa visokim turističkim prilivom.
Na listi su i transport i logistika gdje su najreprezentativniji primjer vozači kamiona ili osoblje aviokompanija, koji mogu imati neregularne rasporede i duže radno vrijeme kako bi se osigurala efikasna dostava robe i prevoz ljudi.
Vozači, hitne službe, pa i programeri…
U posljednjih nekoliko godina kao da je lakše naći pet marketing menadžera ili IT stručnjaka umjesto dva vozača kamiona. Ovo zanimanje je deficitarno u našoj zemlji, a prema zvaničnim podacima u Srbiji nedostaje oko 10.000 šofera. Starija garda ide u penziju, a mlađa izbjegava volan kamiona iako je mjesečna zarada viša od prosjeka i kreće se od 1.000 do 1.500 evra.
Radni dan vozača traje oko 15 sati, dozvoljeno je oko 10 sati vožnje a ostalo vrijeme predviđeno je za utovare, istovare i duga čekanja. Osim što posao nije lak i odvojeni ste od porodice, ono što dodatno otežava poziciju vozača u Srbiji jeste činjenica da su u pojedinim preduzećima prijavljeni na minimalac – rekao je za RINU vozač kamiona Mirko Starčević iz Čačka.
Sličan slučaj je i sa vozačima u gradskom prevozu.
Zbog nedostatka šofera trenutno u Beogradu pojedini vozači minibusa odrađuju u jednom danu i po jednu i po ili čak dve smjene! Jednostavno, gazde ne mogu da nađu zamjenu, posebno u ljetnjim mjesecima, kada se odvija i masovan linijski saobraćaj ka moru.
– Nema nas, pa uskačemo ko kad stigne. Nekad odradim 12 sati, bilo je dana kada sam ostajao i duže da ne bi došlo do pucanja reda vožnje – ispričao je jedan od vozača.
Svoj doprinos daju i industrije povezane sa proizvodnjom i distribucijom energije koje često zahtevaju kontinuirani rad, što dovodi do dužeg radnog vremena radnika u ovim sektorima, a ne smije se zaboraviti ni sektor bezbijednosti i hitnih službi. Dakle, policija, vatrogasci i radnici hitnih medicinskih službi su od onih koji “ne znaju za sat” kada je riječ o obavljanju svojih dužnosti i spasavanju života.
Naposlijetku, iako bi se moglo misliti potpuno suprotno zbog utiska da je radnik tu “sam svoj gazda”, istraživanje pokazuje da je IT sektor u domenu tehničke podrške izložen nekonvencionalnom, ali pre svega produženom radnom vremenu zbog raznih vidova pomoći i asistencije koju pružaju klijentima tokom cijelog dana.
Čak i penzioneri doprinose rezultatu
Zbog nestašice radne snage u Srbiji, ali i u mnogim zemljama u okruženju, sve je više firmi koji zadržavaju na poslu i ljude koji su ispunili sve uslove za odlazak u penziju. Naravno, na dobrovoljnoj osnovi. S jedne strane, poslodavci mogu da računaju na iskusnu radnu snagu, istina ne u “najboljim godinama”, a s druge novopečeni penzioneri mogu da znatno pojačaju kućni budžet.
Najviše radnika dolazi iz sektora proizvodnje
Kada je riječ o tome koja radna snaga ima većinski udio u našoj zemlji, podaci ne iznenađuju previše.
Većina zaposlenih, njih 392.215 ili 32,4 odsto, radi u industriji proizvodnje, slede prodaja i popravka motornih vozila sa 241.795 ili 20 odsto ukupnog broja zaposlenih.
Tragom tog podatka, glavni industrijski izvozi zemlje uključuju dijelove za automobile, osnovne metale, namještaj, prerađivačku industriju hrane, mašine, šećer, gume i odjeću.
Žene obrazovanije, ali manje plaćene širom Evrope
Isto istraživanje je pored broja radnih sati iznijelo još neke zanimljive podatke o razlikama između radno sposobnih muškaraca i žena širom Evrope.
Tako, novi podaci o rodnoj ravnopravnosti objavljeni od strane Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) pokazuju da nema nijedne zemlje u Evropi gdje žene zarađuju više od muškaraca, uprkos tome što u većini njih žene imaju viši ili isti nivo obrazovanja kao muškarci.
– Čak i u 59 zemalja gdje su odrasle žene obrazovanije od muškaraca, prosječna razlika u prihodima iznosi 39 posto – navodi se u pomenutom istraživanju.
– Potcjenjivanje ženskog rada je istaknut problem u današnjem radnom svijetu. Uprkos merljivim razlikama između polova, značajan dio razlike u zaradama ostaje neobjašnjen. Statistike posebno ukazuju da su žene neravnomjerno zastupljene u niže plaćenim zanimanjima koja nude smanjene beneficije, što igra ključnu ulogu u održavanju ove razlike u zaradama. Ova situacija zahtijeva sveobuhvatne napore kako bi se riješili sistemski faktori koji doprinose ovoj razlici u zaradama i osigurala pravična nadoknada za sve – smatra Alma Miftari iz Erudere.
Iako Srbija i njen region ne doprinose boljem prosjeku kada je reč o zaradi žena u odnosu na muškarce, u domenu obrazovanja situacija je za nijansu drugačija.
U Srbiji razlika najmanje uočljiva
Muškarci u Srbiji nisu obrazovaniji od žena i provode osam mjeseci više u školi. Međutim, zarađuju ukupni godišnji prihod od 23.270 dolara (21.462 evra) u poređenju sa 15.306 dolara (14.116 evra) za žene. To je razlika od 7.964 dolara (7.345 evra) godišnje, što ukazuje na diskriminaciju u prihodima u zemlji, kao što je to slučaj i sa ostalim evropskim zemljama.
Kada je riječ o drugim zemljama u regionu sa kojima smo nekada delili zajedničku državu, situacija nije mnogo drugačija.
U Crnoj Gori muškarci provode osam mjeseci više u školi, a zarađuju 10.066 dolara (9.284 evra) više od žena.
Muškarci u BiH provode 1,6 godina više u školi u odnosu na žene i zarađuju 9.208 dolara (8.492 evra) više od njih.
U Sjevernoj Makedoniji muškarci ulažu dodatnu godinu u školovanje u odnosu na žene i zarađuju 9.569 dolara (8.825 evra) više od njih.
“Najlošiji” primjer je Hrvatska: Muškarci provode otprilike šest mjeseci više u obrazovanju u poređenju s ženama, što rezultira da godišnje zarađuju 12.825 dolara (11.827 evra) više. Žene u Hrvatskoj zarađuju 23.888 dolara (22.029 evra) godišnje, dok muškarci zarađuju 36.713 dolara (33.856 evra) godišnje, pokazuje istraživanje Programa Ujedinjenih nacija za razvoj.
Kada se podvuče crta, iako je razlika u zaradama među polovima značajna i u Srbiji, ona je ipak najmanje u odnosu na ostale zemlje, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu