Alisa kaže da joj je kao samohranoj majci najvažnije u životu bilo da djeci obezbijedi normalne uslove za život pa se nije libila nijednog posla, pa ni fizički zahtjevan kakav je posao komunalnog radnika.
– Moja životna priča nije takva da bi mi neko pozavidio – počinje Alisa svoju ispovijest.
Ostala je, kaže, sama sa dvoje male djece i njena borba za preživljavanje je počela.
– Posao komunalnog radnika je težak, ali ne koliko posao na stovarištu na kome sam prethodno radila. Utovarala sam i istovarala drva i ugalj i to je bio posao koji me ja najviše iscrpio, ali u tom trenutku bih i kanale kopala samo da prehranim djecu – priča ova hrabra žena.
Potom je, kaže, skoro deset godina radila na poslovima čišćenja i održavanja poslovnih prostora i stanova.
– Iskreno, nisam ni mogla da tražim bolje, jer kada imate samo osnovnu školu nemate puno izbora. Ali bez obzira na obrazovanje, domaćica sam, znam da čistim, vrijedna sam i pošteno radim svoj posao – priča Alisa Jusufovski, koja se prije šest godina kao komunalna radnica zaposlila u JKP “Gradska čistoća”.
– Koliko god posao komunalnog radnika bio težak, nije najteži, a kao što vidite i žene mogu da ga rade. Nikada se nisam stidila da radim bilo koji posao i zarađujem svoje parče hljeba, a ne vidim zašto bih se osjećala manje vrijednom, jer držim metlu. Uostalom, svi mi čistimo svoje kuće, a Beograd je takođe naš dom, neko mora i njega da čisti – kaže Alisa Jusufovski.
Najteže je zimi
Ona dodaje da su kolege pravi džentlmeni koji koleginice često poštede i odmijene u obavljanju najtežih fizičkih poslova.
– Najteže je zimi kada se lomi led ili utovara snijeg u kamione kako bi se oslobodili trotoari za pješake. Srećom ni zime više nisu kao što su bile, pa nemam prava da se žalim. Ali eto i kante umiju nekada da budu teške, treba ih podići i isprazniti u kontejner i to više puta dnevno, a umorim se od pješačenja jer čisteći trotoare pređem veliku kilometražu. Često kolege priteknu u pomoć i nije im teško da me zamijene, zato meni ne bude teško da nešto umijesim kako ne bi morali da jure po doručak – objašnjava Jusufovski.
Ruke pune žuljeva, ali za djecu sve
U prvo vrijeme na poslu komunalne radnice, iako vješta u čišćenju, liječila je žuljeve na dlanovima.
– Ako metlu ne držite pravilno, boli vas i kičma i vrat, a na rukama samo pucaju žuljevi. Srećokm imam kolege koje su uvijek bile tu da mi pomognu i pokažu tehniku čišćenja. Djeluje lako da samo meteš asfalt, ali to nije baš tako jednostavno. Jedan te isti pokret cijeli dan, to tijelo umori, ali eto sve se da naučiti ako imate volje. Imala sam jak motiv i hvala Bogu djecu izvela na put. One su za razliku od mene završile srednje škole i imaće mnogo bolje šanse u životu. Nikada im nisam prijetila time da će čistiti ulicu ukoliko ne budu učile, jer i to je posao koji neko mora da radi, ali su same uvidjele da bi one ipak mnogo više od toga. Danas su odrasle i srećne žene, a ja sa metlom zaradim dovoljno za sebe i da kao i svaka baka unučiće obradujem slatkišima i poklonima – ponosna je Alisa.
Na to kako Beograđani reaguju kada vide ženu koja radi poslove komunalnog radnika, Alisa kaže da do danas nije imala neprijatnosti.
– Na početku su sugrađani malo iznenađeni i čini mi se pažljiviji, jer valjda im je žao kad vide ženu da čisti i po snijegu i kiši i kad upekne u sred ljeta, pa se više potrude da otpad ubace baš u kantu za smeće, a ne pored. To mi je baš drago i hvala im na tome. Radim već dugo isti reon, sam centar grada, pa su oni koji tu žive ili svakodnevno dolaze zbog posla na mene već navikli. Često me pozdravljaju ili se našalimo. Svi smo ljudi, da li držimo metlu ili butik sasvim je svejedno – zaključuje Alisa Jusufovski, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu