Kultura

Rok Partenon (70): Arsen Dedić i Džoni Štulić (VIDEO)

Slično viziju smrti imao je legendarni hrvatski kantautor Arsen Dedić u pjesmi “Od kako te ne volim”.

FOTO: VESNA LALIĆ/RINGIER

Arsen, pjesnik poput Blaševića, čije riječi odišu nostalgijom i ljubavnom patnjom, imao je iskustvo neposredne smrti.

Kao u “Tibetanskoj knjizi mrtvih”, ulazak u drugi svijet započinje blještavim svjetlom na kraju tunela. Mračna područja mame svakog dobrog pjesnika, pa i legendarnog zagrebačkog poetu. Godine 2004. transplatirana mu je jetra, sa kojom je živio više od decenije.

Umro je od posljedica preloma kuka 2015. godine.

Pjesnik koji je snagom svojih stihova možda ponajviše uticao na čitavu generaciju stvaralaca domaće novotalasne muzike je svakako Branimir – Džoni Štulić. Njegov bend “Azra” je među prvima otvorio priču o novom talasu u eks Jugoslaviji. Naslov Hajneove pjesme uzeo je za ime benda, u počast svima onima koji za ljubav glavu gube.

Džoni je u Zagrebu krajem sedamdesetih važio za neku vrstu lokalnog filozofa sa gitarom. Studirao je istoriju. Pjevao je i na ulici, ali i na brojnim žurkama u neohipi maniru. Pjevao je do iznemoglosti, pa se par puta onesvijestio na koncertima od iscrpljenosti. Glas o njegovoj muzici stigao je 1979. u Beograd, a ubrzo potom dogodili su se koncerti u Domu omladine.

Sam je sebe prozvao Džoni kada je sa basistom i bubnjarem Mišom Hrnjakom i Borisom Leinerom marta 1980. ušao u studio “Jadran filma” i do kraja aprila snimio album.

Ređao je nove albume, dvostruke, pa trostruke, i to sve bolje od boljih. Svojim pjesmama slao je poruke, o slobodi i bjekstvu iz tamnice realnosti. Album “Filigranski pločnici” je po mnogima jedno od najboljih Džonijevih ostvarenja.

Godine 1983. Štulić je napravio još dva LP-ja: “Kad fazani lete” i “Krivo srastanje”, s kojih je “Jugoton” skinuo još pet singlova. Ove dvije ploče snimane su u inostranstvu (Frankfurt i Arnhajm).

Razočaran situacijom u bivšoj Jugoslaviji odlazi u Holandiju, gdje se trajno nastanjuje i započinje veliki rad na prevođenju kapitalnih knjiga, od “Mahabharate” do “Ilijade”. Prevodi u njegovom stilu, mješavinom ćirilice i latinice, neobičnim jezikom i sintaksom.

Džonijeve pjesme često se dešavaju u astralnim područjima, gdje se autor suočava sa demonskim bićima ili još češće sa personifikacijama zla uobličenim u agente tehnosvijeta ili matriksa. Istu vrstu mješavine oniričnog i realnog svijeta imaće rok pjesnici poput Darka Rundeka, Jure Stublića i Momčila Bajagića.

Pred vama su dvije pesme karakteristične za Štulićev buntovnički opus, sa blagim prizvukom psihodelije. “Duboko u tebi” govori o paranoji u svijetu potpune presije političkih sistema.

“Duboko u tebi

tisuće dobošara

fanfare iz daljine

zastave na pola koplja.

Koga oplakuješ ljubavi moja

crno znamenje na licu svog dragog

sjetu u riječima

jednom u životu

dat ću da me zarobi

muškarac hladnog stiska

i čeličnog pogleda”

Pjesma “Kurvini sinovi” govori o metafizičkoj tragediji pojedinca koga proglašavaju paranoičnim dok ga demonske sile bukvalno progone palacajući jezicima. Istu vrstu tjeskobe duše i osjećaj nemoći pred silama mraka, imao je Glen Frej tekstopisac legendarne pjesme “Hotel Kalifornija”.

“Otišao sam daleko od krajnjih granica

more je uzimalo od neba

na drugoj strani znaci oluje

vidio sam kako plaze u tami

hladna noć pred velike događaje

ne želim više da se sjećam

znali su gdje će me naći

kurvini sinovi.”

(Nastaviće se)