Katarina je svijet ugledala 2006. godine, zajedno sa sestrom blizankom Anom. Već tada je i majci Radmili i ljekarima bilo jasno da nešto nije u redu. Ipak, na dijagnozu, koja glasi cerebralna paraliza, čekalo se punih 13 mjeseci.
Kada smo upućeni u Klinički centar Banjaluka doktorica Aleksandra Serdar je odmah ustanovila o čemu se radi, ali do tada smo već izgubili mnogo dragocjenog vremena. Uslijedili su mjeseci i godine upornog vježbanja i fizikalnih tretmana i moja Kaća danas hoda, redovno pohađa školu, druži se sa drugom djecom – kaže mama Radmila.
Tvrdi da su za takav uspjeh najzaslužniji ljekari i terapeuti u Zavodu “Dr Miroslav Zotović”, gdje je Kaća, već 11 godina, redovan pacijent.
Borba za život od prvog dana
Već po rođenju, mala Kaća se danima borila za život, i već tada se ispostavilo da se radi o velikom borcu, koji ne zna za odustajanje, mada su izazovi bili veliki. Prohodala je u četvrtoj godini, progovorila sa tri, a i to zahvaljujući – upornosti.
– Nikad nije imala nijedan operativni zahvat; sve što je postigla bilo je zahvaljujući vježbi, vježbi i opet vježbi. Progovorila je zahvaljujući vježbama sa logopedom, a prohodala nakon dugih fizikalnih tretmana u “Zotoviću” i vježbi kod kuće – objašnjava majka.
Ovu hrabru djevojčicu iz naselja Repča u Palama čeka još jedan veliki izazov: da svoj korak učini snažnijim i sigurnijim. Da bi u tome uspjela neophodna joj je fizikalna terapija uz pomoć robota.
Do sada djeca iz RS nisu imala prilike za ovakvu terapiju u Srpskoj, dok su tretmani u Zagrebu ili Ljubljani za porodicu Kovačević, koja uz Kaću ima još petoro djece, nedostižno skupa. Tata Petar, invalidski penzioner, i mama Radmila, nezaposlena tehničarka, i pored najbolje volje to ne bi mogli da obezbijede svojoj mezimici.
Vijest da je tradicionalna akcija pod pokroviteljstvom Kabineta predsjednika RS, „S ljubavlju hrabrim srcima“, ove godine posvećena upravo nabavci opreme za fizikalnu terapiju uz pomoć robotike za djecu u porodici Kovačević je dočekana sa oduševljenjem. Čarobni robot bi, zahvaljujući donatorskim sredstvima, uskoro trebalo da stigne u Zavod “Zotović”.
– Već smo dobili termin. U aprilu bi, ako sve bude kako treba, Kaća mogla početi sa vježbama. Jedva čekamo da se to desi, ne samo zbog moje kćerke, nego i zbog druge dječice kojima je taj tretman potreban – kaže mama Radmila.
I mala Kaća jedva čeka da krene u Banjaluku i “upozna” novog robota, a biće to i prilika da se ponovo vidi sa drugarima u “Zotoviću”.
– Imam puno drugara u “Zotoviću”, a i u školi. Drugari su mi super, u ovoj novoj školi. U školi u koju sam ranije išla djeca su mi se smijala zbog mog hoda, ali mene više nije briga za njih – kaže ona.
Kaća u školi najviše voli muzičko, a voli i učiteljicu Mirjanu Glendžu, jer je đake redovno vodila u Udruženje “Sunce” i objašnjavala im da drugare koji su po bilo čemu drugačiji treba prihvatiti i voljeti ih kao sebi ravne.
Poklončići od braće i sestara
Mala Kaća je okružena ljubavlju, naročito u svojoj velikoj porodici. Braća i sestre je vole, maze i podržavaju. Kad god pođe na terapiju najstariji brat Marko (28) je pita treba li joj šta. I on joj, kao i ostali ukućani, uvijek spremi po neki poklončić, a najmlađa sestra, Ana, redovno oplače svaki rastanak.
Svi zajedno jedva čekaju da stigne robot, koji će njihovoj sestrici pomoći da sigurnije korača kroz život.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu