Kultura

Rječnik balkanske mitologije (75): Vojvoda Prijezda

Junak iz epske pjesme koju je zabilježio Vuk Karadžić prema pjevanju slijepe guslarke Jelisavete Marković Jece.

FOTO: WIKIPEDIA

Vojvoda Prijezda je veliki vojskovođa iz grada Stalaća, koji se suprotstavio turskom caru i njegovim ponižavajućim zahtjevima.

Ponosni Prijezda više je volio da časno umre nego da živi bez časti i poštovanja. Kada je turski car zatražio od vojvode Prijezde da mu preda tri svoja dobra – vjernu ljubu Jelicu, konja Ždrala i sablju navaliju, hrabri vojvoda je to odlučno odbio. Prkosno je poručio caru da mu ne da nijedno njegovo dobro i da se ne plaši ni njega ni njegove moćne vojske.

Prijezda je bio u mogućnosti da bira između života bez časti i borbe za čast, ali nijednog trenutka nije imao dilemu šta mu je činiti. Čim je pročitao careve zahtjeve izabrao je da se bori za ono što je njegovo i da časno umre ako u tome ne uspije. Bio je ponosan, hrabar i odlučan u svojim namjerama. Ni pod koju cijenu nije želio da popusti pred ucjenom pohlepnog Turčina.

Kada je shvatio da je turska vojska mnogo jača od njegove i da ne može da sačuva svoja dobra, odlučio je da ih sam uništi i nakon toga ode u smrt. Odsjekao je glavu svome konju Ždralu, da ga turski car ne jaše, i slomio sablju navaliju, svoju desnu ruku, da je turski car ne paše. Voljenoj ženi Jelici nije mogao da naudi. Puno ju je volio i vjerovao joj je, tako da joj je dao da sama izabere da li će s njim u smrt poći ili će ljuba Turčinova biti.

Razumna i odana, Jelica ga nije iznevjerila. Više je voljela da časno pogine sa svojim mužem nego da svoju vjeru pogazi. Držeći za ruku svoju vjernu ženu Prijezda je skočio u hladnu Moravu, a turski car je ostao praznih ruku.

(Nastaviće se)