Kultura

Rječnik balkanske mitologije (74): Biberče

Poznatu narodnu bajku Biberče izdala je udovica Vuka Stefanovića Karadžića, Ana, u knjizi s nazivom Srpske narodne pripovijetke, 1870. godine.

FOTO: SNEŽANA KRSTIĆ/RAS SRBIJA

Ova bajka opisuje upornost, hrabrost i moć ljubavi. Hrabar i odvažan junak Biberče, bez obzira na ime koje je dobio zbog svoje krhke fizičke građe, uspijeva da pobijedi zlo i svojim postupcima dokaže da i neko ko je tako mali može da bude veliki u svojim djelima.

Narodna bajka počinje tako što žena nerotkinja moli Boga da joj podari dijete makar bilo veliko kao biberovo zrno. Bog joj ispunjava želju i ona rađa dijete veliko kao biberovo zrno. Kada su njegovi vršnjaci stasali za ženidbu postaje nezadovoljna i svaki dan oplakuje dijete jer je malo. U san joj dolazi Biberče, veliki kao jablan, koji joj kaže da ne pati. Sutradan, Biberče saopštava majci da mora da ide tamo gdje mu je u snu rečeno.

Išavši tako po svijetu Biberče nailazi na carski dvor i zatiče carevu kćer kako plače, zato što joj je ala ukrala tri zlatne jabuke, koje je čuvala po naredbi oca i sada ne smije da mu kaže. Biberče joj nudi pomoć ako mu da svoje sluge. On se spušta duboko u jezero i uspijeva svojom mudrošću da ukrade jabuke i vrati ih princezi. Kao znak zahvalnosti od nje dobija prsten, po kome će ga kasnije prepoznati.

U znak odmazde ala je počela da izlazi stalno iz jezera i jede jednu po jednu djevojku, koju su joj slali iz grada. Kada je na red došla careva kćer, otac i majka su je ispratili do jezera. Dok je čekala molila je Boga da joj pošalje Biberče. Odjeven u crno, da ga ne bi prepoznali, Biberče se vraća u grad. I princeza ga nije prepoznala, jer je Biberče postao veliki čovjek. Prsten koji mu je dala u znak zahvalnosti posvjedočio je da je baš to Biberče, i ona mu obećava da će poći za njega ako je spase.

Kada je ala sa devet glava izašla iz jezera Biberče se bori hrabro sa njom i odsiječe joj svih devet glava. Devet alinih jezika on uzima kao dokaz da je ubio alu, ali kaže princezi da ne priča nikome da ju je on spasao, te da će on sam doći kada bude vrijeme. Dok se vraća kući, djevojku sreće njen mladoženja i pod prijetnjom smrću je obavezuje da slaže kako ju je on spasao od ale. Uplašena djevojka, sećajući se riječi Biberčeta, pristaje na ucjenu, a mladoženja kao dokaz ponese svih devet odsječenih glava.

Poslije nekoliko dana dolazi Biberče i izjavljuje da je on spasao carevu kćer od ale. Car naređuje da sud odluči ko je u pravu, ali Biberče kao dokaz donosi jezike, a mladoženja glave, što zbunjuje sve prisutne. Bijesan car rješava da problem riješe sudbina i Bog i da će onaj koji prvi stigne na molitvu u crkvu dobiti njegovu kćer za ženu. Mladoženja kreće u ponoć u crkvu, upada u provaliju i strada. Biberče pokazuje svoju smjernost i kreće u crkvu kada su se začula zvona.

Uvidjevši da je Biberče pravi heroj car je dozvolio vjenčanje. Poslije venčanja Biberče odlazi kod majke da ona vidi koliko je on postao veliki.

U narodnoj bajci junak uspijeva da pobijedi alu najprije mudrošću, a zatim i hrabrošću. Prisutan je hrišćanski motiv – smjernost i skromnost se nagrađuju, dok se kažnjavaju smrtni grijesi, gordost i oholost. Iz ove bajke proizilazi nekoliko poruka: dobro čini – dobrome se nadaj, ko loše čini – loše će i proći.

(Nastaviće se)