Kultura

Rječnik balkanske mitologije (53): Vampir

Svjetskoj kulturnoj baštini Srbi su ponudili i riječ vampir, a titulu prvog srpskog krvopije je ponio vodeničar Sava Savanović.

FOTO: ARNO BURGI/EPA

Vodenica u kojoj je živio Sava nalazi se u blizini kapele u zaseoku Vujetići i pripada selu Zarožju u opštini Bajina Bašta. I dan-danas mjesto gdje se nalazi vodenica djeluje jezivo, pa je i radoznali turisti zaobilaze.

Vjeruje se da je Sava Savanović živio u staroj vodenici i da je bio vampir koji je pio krv. Mještani su prenijeli legendu o Savi koji je ljude ubijao kada bi došli u vodenicu da melju žito i potom pio njihovu krv kako bi ostao vječno živ. Lik Save Savanovića opisuje Milovan Glišić u pripovjetki “Posle devedeset godina”.

Vampir je demonsko biće poznato kod svih Slovena. Ljudi mogu postati vampirima nakon smrti, a mogu i za života. Da bi se bolje shvatila priroda vampira treba prvo nešto reći o vjerovanju Slovena o životu nakon smrti.

Kod Slovena je postojalo vjerovanje da čovjek ima dušu i tijelo, koji su za života nerazdvojni. Nakon smrti duša se odvaja od tijela i odlazi u drugi svijet, odnosno svijet mrtvih (Nav). Međutim, odlazak u drugi svijet traje, prema predanju i običajima koji su do danas sačuvani, 40 dana. Za to vrijeme duša obilazi dom pokojnika i boravi na mjestima gdje je pokojnik najčešće boravio.

Ukoliko je smrt teška, to znači da se pokojnik teško rastaje od svoje duše. Vjerovalo se da se dobri, pošteni i pravični ljudi lakše rastaju od duše od onih zlih i nepravičnih. Vampiri su obično postajali zli ljudi, kao i oni koji su se na samrti teško rastajali od duše. Uglavnom se to događalo u roku od 40 dana, prije nego što duša ode u drugi svijet (onaj svijet, Nav).

Međutim kod zlih ljudi duša nije imala pristup drugom svijetu, te bi ostala zarobljena u svijetu živih. Takva duša bi se vraćala u svoje tijelo i mrtvac bi postao vampir. Ukoliko je duša zarobljena, ona može ući u tijelo i nakon 40 dana.

Vampir je mogao postati i preminuli preko čijeg bi groba prešla neka životinja. Obično se govorilo o mački.

Postojalo je i vjerovanje da ako se tijelo čovjeka ne spali, nakon smrti, njegova duša može ostati zauvijek zarobljena u tijelu i u ovom svijetu i da se taj čovjek može povampiriti.

U raznim dijelovima slovenskog svijeta vampir se naziva i drugim nazivima: vukodlak, lampir, lapir, vjedogonja, jedogonja, a najčešće – upir. Na staroslovenskom, riječ za vatru je – pir, a un označava negaciju. Unpir, odnosno upir je izraz za biće kome vatra ne može ništa, odnosno označava biće koje je osuđeno na to da bude zarobljeno u tijelu čovjeka koji nije spaljen.

Vampir je zamišljen kao čovjek koji je crven od krvi, koji nema mesa, ni kostiju, već je ispunjen crvenom pihtijastom masom. Vjerovalo se da se vampir može uništiti ako mu se ošteti koža. U tom slučaju bi pihtijasta masa izcurila iz tijela.

Vampiri su se često vraćali svojim ženama, čak i da su imali djecu. Djeca vampira mogli su biti i ljudi i vampiri, zavisno od pola vampira i djeteta. Ukoliko bi bili istog pola i dijete bi postalo vampir.

Vampir je mogao biti nevidljiv, a takođe se pojavljivao kao čovjek ili kao pas, nekad i kao vuk. Mogao je da prođe i kroz najmanji otvor ili neku rupu. Vampiri su nanosili zlo. Obično su davili žrtve i pili im krv. Ljudi nisu mogli da ih primjete, ali bi prilikom pojave vampira domaće životinje bile uznemirene.

Radi uništavanja vampira su se preduzimale razne mjere predostrožnosti, kao postavljanje trnja oko groba, kako bi vampir oštetio kožu. Ovakve mjere se javljaju pojavom hrišćanstva i prestanka spaljivanja mrtvih. Sloveni su vjerovali da glog ima magično dejstvo, tako da je glogov kolac bio najefikasnije oruđe u borbi protiv vampira. Čajkanović smatra da je glogovim kocem mrtvac zabijan za sanduk, ali bi se time oštetila njegova koža. Nekad je stavljano i vino u usta mrtvaca, jer je ono zamjenjivalo krv i time zadovoljavalo vampirsku požudu za pijenje krvi.

Vampirom se moglo postati i za života, ukoliko bi čovjeka opseo zao duh, ali u pojedinim predjelima se smatralo da se za života vampirom moglo postati i ukoliko se djetetu ne baja kad treba ili ukoliko čovjek sklopi neku vrstu ugovora s demonskim silama. Živi vampiri su takođe nanosili zlo i pili krv, donosili bolesti, a bilo ih je teže uništiti.

Imena za živog vampira su i Koldun kod Rusa, te Prikoljiš kod Vlaha.

(Nastaviće se)