Kultura

Rječnik balkanske mitologije (47): Ala

Ala je mitsko biće koje je postalo dio južno slovenske tradicije pod uticajem Turske i Grčke.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Međutim, vjeruje se da je prije dolaska ovih kultura u mitologiji Slovena postojalo biće koje je imalo uloge kao što ih ima ala. Naime, postoji jaka povezanost ala i drugih bića, pogotovu uloga tih bića i uloge ale, koja vjerovatno nije nastala nakon kulturnog uticaja drugih kultura, već je tu bila i ranije, samo je to biće promijenilo ime.

Ala je bila poznata samo u krajevima gdje su Turci i Grci imali uticaja, dakle – samo južnim Slovenima, i to takođe ne svim. Ala predstavlja demona nepogoda. On donosi grad, a samim tim uništava usjeve, zbog čega je bio omražen među stanovništvom. Protiv njega se borio zmaj. Zmaj je bio dobar demon koji je tjerao alu sa mjesta gdje je živio i štitio tamošnje usjeve. Prema nekim vjerovanjima, alu je mogao otjerati i vjetrovnjak, zduhać ili zmajeviti čovjek.

Vjerovalo se da ala donosi i oluje koje čupaju drveće. Zapravo, smatralo se da je upravo ala iščupala to drveće. Smatralo se da je ala snažna. Postoji i izreka ,,jak kao ala’’, koja se upućuje izuzetno snažnim osobama.

Ala je mogla zaluditi čovjeka i za takvog čovjeka se govorilo da je alosan.

Oblik ale u srpskim krajevima nije tačno određen i varira od oblasti do oblasti. U Gruži se vjerovalo, na primjer, da je ala nevidljivo biće koje živi u vazduhu, virovima i jezerima. Mogla se samo čuti, a olujno zviždanje je najavljivalo njen dolazak. Ukoliko se čula, pucalo se ka oblacima, da bi se ala ubila.

U okolini Leskovca se smatralo da ala ima konjsku glavu, a tijelo kao zmija.

(Nastaviće se)