Kultura

Rječnik balkanske mitologije (46): Baba Roga

Baba Roga ili Baba Jaga bila je slovenska boginja smrti i regeneracije, ali ćemo ovo božanstvo predstaviti u okviru izlaganja o mitskim bićima starih Slovena.

FOTO: WIKIPEDIA

Razlog tome je sljedeći. Baba Jaga je mnogo poznatija kao vještica iz bajki slovenskih naroda, koja je opisana kao jezivo biće koje živi u šumskoj kolibi sagrađenoj od ljudskih i životinjskih kostiju.

Transformacija Baba Jage u svijesti slovenskih naroda odvijala se postepeno, u periodu koji je trajao više stotina godina. Nekadašnje vrhovno žensko božanstvo prognano je iz slovenske svijesti pod uticajem hrišćanstva dok je božanski aspekt ovog bića negiran.

Kratak opis ovog procesa prikazaće različite načine na koje se shvatala Baba Jaga. Naziv Baba se u stara vremena upotrebljavao da označi boginju majku ili majku Zemlju. Brojni toponimi koji u sebi sadrže ovo ime ukazuju na postojanje kulta boginje majke među starim Slovenima, a kao primjer mogu nam poslužiti nazivi sljedećih mjesta: Babin zub, Babino polje, Babica, Babušnica itd.

Dva su načina na koje se u ta davna vremena predstavljala Baba Jaga: kao mlada i lijepa žena ili kao ružna i jeziva starica. Prvi lik Baba Jage simbolizuje rađajući i regenerativni aspekt vrhovne slovenske boginje, dok ona u liku starice simbolizuje smrt samu. Baba Jaga je takođe i boginja vještica koja svoje pandane ima u mitologijama ostalih evropskih naroda; u grčkoj mitologiji ona je Hekata, u nordijskoj Hela a u keltskoj Keridven.

Vještičiji atributi Baba Jage potenciraju se nakon prihvatanja hrišćanstva od strane slovenskih naroda, pa se ovo biće najčešće prikazivalo kao opasna zla vještica. Prihvatanje hrišćanstva predstavlja onu tačku u razvoju slovenske svijesti u kojoj dolazi do transformacije lika Baba Jage. Kao i svako žensko božanstvo, ona u hrišćanstvu gubi svoj božanski status i postaje demonoliko biće ili ljudsko biće neobičnih karakteristika.

U ruskim bajkama srećemo Baba Jagu kao vješticu koja živi u šumskoj kolibi na kokošijim nogama, koja u svom posjedu ima različite magijske predmete i životinje. Ona se katkad predstavlja kao zlo biće koje jede malu djecu, kao u pripovjetki Baba Jaga, ali i kao žena koja se bavi magijom i koja pomaže herojima da ostvare svoje ciljeve (bajka Dođi tamo ne znam kamo, donesi to ne znam što). U oba slučaja Baba Jaga postavlja glavnom liku zadatke koju on ili ona treba da ispune, što Radomir Podunavski tumači kao praksu inicijacije u vještičji kult. Ovo tumačenje svoju argumentaciju ima u činjenici da svi junaci bajki koji uspijevaju da prođu Baba Jagina iskušenja dobijaju na poklon magijske predmete, poklon vještičje boginje svom štićeniku.

Srpski ekvivalent ruskoj Baba Jagi je Baba Roga, biće kojim majke plaše svoju nevaljalu djecu. U pozadini ove prijetnje krije se zapravo strah hrišćana od žene koja se bavi magijom, a pripisivanje negativnih osobina Baba Jagi, tj. baba Rogi, predstavlja pokušaj podrivanja moći stare slovenske vrhovne boginje.

I ostali slovenski narodi imali su svoju Baba Jagu. Kod Slovenaca je ona Baba Pethra, kod Bosаnaca Divlja baba, kod Poljaka Jazi baba, a kod Čeha Ienzababa.

Najvjerovatnije je da se iz pojave Baba Jage u slovenskim bajkama krije boginja Mokoš, koja je, kao što je poznato, bila boginja vještica. Još jedna činjenica govori u prilog ovoj tezi – Baba Jaga se predstavlja kao prelja, što je bio osnovni atribut Mokoši. Najpoznatija vještica iz ruskih bajki opisana je kako sjedi za svojim vretenom koje se nalazilo u samom centru njene jezive kolibe, što pisac Dikson-Kenedi objašnjava na sljedeći način: koristeći ljudske kosti i crijeva, od kojih je bila sagrađena njena koliba, Baba Jaga je na svom svom vretenu ispredala niti novog života.

Ovo na najbolji način opisuje Baba Jagu kao nekadašnju boginju smrti i regeneracije.

(Nastaviće se)