Kultura

Rječnik balkanske mitologije (42): Talason

Vjerovanje u talasone bilo je rasprostranjeno širom Balkana. Talason je bio duh koji je štitio javne građevine - pošte, opštine, škole.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Smatrao se i kućnim zaštitnikom, ali u tom slučaju on nije bio vezan za ljude koji su u kući živjeli, već za samo stanište.

Ovo biće štitilo je građevine od ljudi koji im prilaze s lošim namjerama. Talasoni su bili nevidljivi za sve osim za ljude koji su bili rođeni u utorak ili u subotu. Takvim ljudima oni su se pojavljivali u obliku tamnog obličja ili sjenke, a pričalo se da ih mogu vidjeti i psi.

Kako neka građevina dobija svog zaštitnika – talasona? Kada bi se nešto gradilo zidari bi izmjerili sjenku slučajnog prolaznika i tu mjeru uzidali u građevinu. Za ovu priliku koristio bi se svilen konac, a osoba čija je sjenka bila uzidana umirala je u roku od 40 dana. Zato su ljudi izbjegavali da prolaze pored mjesta na kojima se nešto gradi.

Vjerovanje u talasone potiče iz shvatanja naših predaka da je sjenka čovjeka ekvivalenta njegovoj duši i da se odvajanjem sjenke od tijela (kroz praksu njenog mjerenja) duša čovjeka vezuje za jednu građevinu. Moguće da je čin mjerenja sjenke zamjena za ljudsku žrtvu budući da je takva praksa nekada zaista postojala.

U Makedoniji su duhove-zaštitnike građevina zvali talas’mima, a u Bosni tilisumima ili tilisunima.

(Nastaviće se)