Kultura

Rječnik balkanske mitologije (33): Sveti Jovan

U narodnom vjerovanju ima izuzetno visok rang. Sveti Jovan Krstitelj smatra se „jednim od najvećih strašnika" (svetitelja).

FOTO: WIKIPEDIA

Nad Jovanom višega i pribranijega sveca nema. U vjerovanjima, o sv. Jovanu sačuvani su tragovi starinskog božanstva mrtvih.

Sv. Jovan je božanski zaštitnik kumstva i bratimstva. U mitološkim pjesmama o svecima koji dijele „blago”, tj. određuju svoje funkcije, sv. Jovan dobija kumstvo i bratimstvo. Pri sklapanju kumstva i bratimstva, sv. Jovan je uvijek obavezno apostrofiran.

Kumstvo predstavlja „uvođenje, inicijaciju djeteta u porodicu i domaći kult i davanje imena”, a sv. Jovan se pri tome pojavljuje kao mitski „rodonačelnik cijelog roda”. Kumstvo i bratimstvo, po narodnom shvatanju, imaju vrijednost krvnog srodstva, pa je, prema tome, sv. Jovan božanstvo krvnoga srodstva.

U narodnoj pjesmi “Car Dukljan i Krstitelj Jovan” sadržan je etiološki mit o udubljenju na tabanima, a sv. Jovan, kojem je Đavo otkinuo komad noge, pojavljuje se kao prvi čovjek, rodonačelnik ljudskog roda. Na osnovu motiva osakaćenja, Gasparini zaključuje da je u pitanju lunarni predak.

Atributi sv. Jovana su kapa, ogrtač i štap ili štaka, koji pripadaju božanstvima donjeg svijeta.

(Nastaviće se)