Kultura

Rječnik balkanske mitologije (29): Sveta Petka - Mokoš

Boginju Mokoš slavili su Istočni Sloveni. Međutim, neki oblici njenog imena pojavljuju se i među Zapadnim Slovenima (Mukeš, Mukus, Mococize).

FOTO: WIKIPEDIA

Mokoš je boginja predenja, ali i zaštitnica žena, koja se brine o njihovom zdravlju i porodu. Ona pomaže porodiljama i štiti njihovu djecu, istovremeno pomažući ženi da očuva dobar brak.

Osim za predenje, Mokoš je vezana i za ostale ženske poslove, kao i za vođenje domaćinstva. Ipak, predenje predstavlja djelatnost koja je neraskidivo vezana baš za ovu boginju.

Mnogo običaji vezani su za Mokoš kao zaštitnicu predilja. Slovenske žene bacale su u vodu kudelju koja se nazivala “mokrica” i koja je predstavljala žrtvu Mokoši. Pređa kudelje nije se smjela ostavljati preko noći da je ne bi Mokoš oprela.

Zaštita ovaca i njihovog runa takođe je bila jedna od Mokošinih djelatnosti, zbog čega su joj Sloveni takođe prinosili žrtve. Makaze, bosiljak i premen vune stavljani su pod noge Mokošinom kipu, što je imalo za cilj da omogući zaštitu neostriženim jaganjcima.

Čak i poslije prihvatanja hrišćanstva neka vjerovanja vezana za Mokoš su ostala. U sjevernoj Rusiji vjerovalo se da Mokoš ide od kuće do kuće za vrijeme velikog posta i nadgleda predilje.

Smatra se takođe da Mokoš ima funkciju sličnu suđajama. Budući da je vezana za vreteno i preslicu, pretpostavljalo se da se Mokošina djelatnost proteže i na kosmičkom planu kao djelatnost boginje koja određuje ljudsku sudbinu i siječe kratke niti čovjekovog života.

Još jedna djelatnost vezana je za Mokoš, a to je vračanje. Žene koje su se u XVI vijeku u Rusiji bavile vračanjem nazivane su mokošama. Aleksandra Bajić povezuje Mokoš sa Baba-Jagom, vješticom iz ruskih bajki koja živi u kolibi na kokošijim nogama i koja pomaže mladićima i djevojkama darujući ih magijskim predmetima. Međutim, pitanje je da li je Mokoš izvorno vještičja boginja ili je to postala po prihvatanju hrišćanstva.

Mokoš se nalazila među bogovima kijevskog panteona. Njen kip je postavio knez Vladimir 980. n.e. na brdu iznad Kijeva. Ovaj kip bio je porušen osam godina kasnije od strane samog kneza Vladimira, koji se u međuvremenu preobratio u hrišćanstvo.

Kako se predstavljala Mokoš? Na sjeveru Rusije ona se zamišljala kao žena velike glave i dugih ruku, dok istoričar Volmer spominje Mokošin kip koji predstavlja figuru sastavljenu od dijelova različitih životinja. Zbog ovog posljednjeg smatralo se da je Mokoš božanstvo ružnoće, muka i nevolja, kao i čovjekovih strasti, no ovo shvatanje nema veze s tradicionalnim prikazivanjem Mokoši.

Šta možemo saznati ako izvršimo etimološku analizu imena Mokoš? Ime ove boginje najčešće se povezuje sa rječju mek, pa je tako Mokoš u relaciji sa nečim što je mekano. Budući boginja pletilja i zaštitnica ovaca, najvjerovatnije je da se pridjev meko odnosi na ovčije runo.

Takođe, Mokoš može biti povezana i sa pridjevom mokro, zbog čega su neki autori skloni da je identifikuju sa Majkom Vlažnom Zemljom. Ova identifikacija svakako je utemeljena na jednoj od odlika boginje Mokoš. Naime, ona se, između ostalog, shvata i kao boginja plodnosti. Zbog toga se kiša ponekad naziva i Mokošinim mlijekom.

Inače, ime Mokoš pojavljuje se i među Fincima, među kojima postoji istovjetno prezime. Smatra da su Finci ovo ime preuzeli od Slovena, odnosno da onaj koji nosi prezime Mokoš ima slovensko porijeklo.

Ponekad se Mokoš identifikuje sa Vidom, ženom Svarogovom. Ona je, zajedno sa Svarogom, zaslužna za stvaranje ljudi i kao takva povezana je sa bijelom pčelom, mitskim pretkom Slovena. Zbog toga je pčela Mokošina sveta životinja, kao, naravno, i ovca, ali i zmija.

Njene biljke su lipa, lan i kantarion. Lipa je, dakako, povezana s prvom ženom nastalom od drveta lipe, a za čije je stvaranje zaslužna Mokoš. Lan je, pak, prema Čajkanoviću, biljka koja se često koristi u vradžbinama, dok se kantarion koristi u liječenju ženskih reproduktivnih organa.

Funkcije Mokoši preuzela je sveta Petka. Sveta Petka je takođe zaštitnica žena, a ono što je interesantno jeste da vlaške žene često spominju ovu sveticu u kontekstu vršenja magijskih rituala. Neke od njih mole se svetoj Petki za pomoć pri vršenju rituala, dok se jednom čovjeku ona čak pojavila lično i inicirala ga u vještičji kult.

Mokošin sveti dan je petak, i taj dan žena ne smije da prede, inače će biti kažnjena od strane Mokoši.

Ova bognja slavila se između 25. oktobra i 1. novembra, u zavisnosti od toga koji je dan petak. Kao što znamo, Sveta Petka se slavi 27. oktobra i taj praznik je fiksni (iako vjerovatno ne bi trebalo da bude, jer je petak posvećen ženskim božanstvima kao što su Freja (friday) i Venera (vendredi)).

Na Mokošin praznik prinošene su žrtve u lipovom gaju, a najčešće su se sastojale od biljaka i raznoraznog povrća, ali je zabileženo i da su ptice prinošene kao žrtva ovoj boginji, piše Vesna Kakaševski.

(Nastaviće se)