Daboga su predstavljali, naročito Srbi, kao hromog starca, odjevenog u kožu, obično medvjeđu, koga prati vuk. Vuk zapravo predstavlja njegovu životinjsku inkarnaciju, odnosno prvobitni oblik, koji nije prestao da postoji kada je Dažbog postao antropomorfan. Vuk je postao sluga, a često i izaslanik.
Dažbog često mijenja svoj oblik. Iako je osnovni njegov oblik antropomorfan, njegovo prvobitno vučje obličje je ostalo njegov simbol. A kako su se Srbi smatrali njegovim potomcima, vuk je postao sveta životinja.
U jednom katalogu naroda zabilježeno je da su Srbi nastali od Vuka. “Saracen je od vepra, Turčin od zmije, Tatarin od lovačkog psa, Srbin od vuka, Bugarin od bika, Aleman od orla…”
Vjerovanje u moć Sunca je kod Slovena bilo izrazito jako. Čajkanović smatra da je Dažbog bio vrhovni bog kod Srba. O tome govori i činjenica da je kod Slovena praznik posvećen nepobjedivom Suncu padao upravo na datum današnjeg Božića (nepobjedivo Sunce je inače atribut Mitre, pa ovdje djeluje kao da su Sloveni slavili istog). Međutim, ovaj podatak nije mnogo relevantan. Naime zna se da je rimski car Konstantin Veliki, kada je proglasio hrišćanstvo zvaničnom religijom, namjestio datum Božića. Taj datum je padao na datum paganskog praznika posvećenom nepobjedivom Suncu, odnosno rađanju sunca. Prema nekim izvorima, tog dana je bio praznik posvećen Suncu i kod Slovena i Kelta, te su zbog velikog broja ljudi koji su praznovali ovaj praznik, koji su hrišćani htjeli da potisnu, ipak samo zamijenjen hrišćanskim praznikom. Božić je krenuo da se slavi ovog datuma počev od 336. godine.
Dolaskom hrišćanstva Dažbog je bio satanizovan. Postao je najmoćniji demon i najveći suparnik hrišćanskog Boga. Moguće je da je to bilo i zbog njegovog izgleda hromog starca sa jednim okom, obučenog u tamnu medvjeđu kožu, kao i zbog toga da je, prema paganskom vjerovanju, boravio u podzemnom svijetu veoma često. Međutim, nameće se i mogućnost da je to bilo zbog Dažbogovog jakog kulta, koji je po svaku cijenu trebao da bude iskorijenjen.
Dažbogove osobine je kasnije u hrišćanstvu preuzeo Sveti Sava, koji je takođe predstavljan u narodnim pričama kao pastir koga prati vuk. Sveti Sava u tim pričama takođe predstavlja davaoca.
Hromi Daba je, u prevodu na srpski, glavni negativac u panteonu Miki Mausa strip crtača Volta Diznija.
(Nastaviće se)
Raniji tekstovi:
Rječnik balkanske mitologije (11): Hermes
Rječnik balkanske mitologije (12): Kadmo
Rječnik balkanske mitologije (13): Heraklova mladost
Rječnik balkanske mitologije (14): Heraklovi zadaci
Rječnik balkanske mitologije (15): Nepobjedivi Heraklo
Rječnik balkanske mitologije (16): Heraklo i Amazonke
Rječnik balkanske mitologije (17): Heraklovi finalni zadaci
Rječnik balkanske mitologije (18): Heraklo i zlatne jabuke
Rječnik balkanske mitologije (19): Heraklo i Kerber
Rječnik balkanske mitologije (20): Heraklove žene
Rječnik balkanske mitologije (21): Mitra
Rječnik balkanske mitologije (22): Stribog
Rječnik balkanske mitologije (23): Perun
Rječnik balkanske mitologije (24): Perun razbijač
Rječnik balkanske mitologije (25): Satanizovani Perun
Rječnik balkanske mitologije (26): Dažbog
Rječnik balkanske mitologije (27): Zaštitnik kućnog ognja i vatre
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu