I mnogi će prije povjerovati u to nego u vijest da sve veći broj građana napušta ovu zemlju. Naprotiv, ova vijest ne samo da ne zanima građane, već je mnogi neće ni pročitati, dok će vijest da je neki političar zapjevao pod šatorom biti čitanija čak i od one da je broj oboljelih od smrtonosne gripe u porastu.
Irski književnik Semjuel Beket je napisao: “Lud je samo onaj čija se ludost ne poklapa s ludošću većine”, pa tu možda leži i korijen ludosti koja je zahvatila cijelo društvo u našoj zemlji, koje je od političara stvorilo zvijezde, čija se svaka izjava prati kao u rijalitiju, dok su teme poput ekonomije, siromaštva, javnog zdravstva i slično, svedene u drugi plan.
Neki će za ovo okriviti medije, jer daju previše prostora političarima, i možda su dijelom u pravu. Ali, kako onda objasniti činjenicu da će više ljudi izaći na ulicu da podrži neki stranački skup, nego da, naprimjer, dignu glas za povećanje plata.
Da li je riječ o uklapanju u kolektivnu ludost o kojoj je pisao Beket ili građani na ovaj način testiraju prag svoje izdržljivosti, vrijeme će pokazati.
U međuvremenu, političari će nastaviti da zabavljaju narod šarenim lažama i istovremeno primati enormno visoke plate, nesmetano izvlačiti novac iz državne kase za putovanja po svijetu, vozanja službenim automobilima, ručkove po skupim restoranima i još mnogo toga o čemu obični smrtnici mogu samo sanjati. A, kada nestane svega toga, mogu da se uhvate mikrofona jer im je uspjeh zagarantovan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu