Premijera predstave “Vrat od stakla”, po tekstu Biljane Srbljanović, i u režiji Markovića biće izvedena 5. oktobra u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, a Marković za „Blic“ kaže da ovaj komad govori o smjeni generacija, svijetova, epoha…
O propasti i nemoći svake revolucije na ovim prostorima, o propasti građanske klase, o onima koji ne umiju da se ušeme sa ovim nakaradnim sistemom pa pucaju k'o da im je vrat od stakla, o osjetljivima, o kraju jednog svijeta koji je vjerovao u ideale i pobunu i slobodu, i dolasku drugog svijeta, pragmatičnog, vjerujućeg u novčanik, “kul” svijeta, koji je vidio gdje završavaju revolucije i ne vjeruje u njih. Likovi su od babe šezdesetosmašice (Seka Sablić), njene djece pobunjenika devedesetih, što je moja generacija (Anita Mančić i Vesna Trivalić), do unuke koja, naravno, odlazi odavde (Milica Gojković), i do restitucije kao teme kroz koju se vide naši jadi i naše nepravde, kao i neki od nas. Dakle, preci, potomci, vrijeme, moral, ideali, sloboda, izdaja, roditelji, djeca, pa udri kroz vrijeme. Ratovi, revolucija, a sve to kroz salonski stan tutnji, i devedesete i sadašnje vrijeme, i 1940, a o ‘68. da ne govorimo. Jadna '68”- rekao je Marković, podsjetivši na rečenicu: “Kad civilizacija bude na vrhu, kultura će biti na dnu”.
– U hor jadikovanja neću. Nisam ni devedesetih. Prođe ovaj i onaj na vlasti i uz vlast, al’ sa njima prođe i naš život. Od kukanja nema ništa osim prebacivanja odgovornosti za svoje poraze. Sloboda je u odgovornosti. Živjeti je radost u svakom slučaju. Jer uvijek možeš uraditi nešto dobro u ovom konkretnom danu. To smo što dajemo, boli ono što nismo dali. Životom dođoh do tog uvida, golim, presnim iskustvom – rekao je Marković.
On je istakao i da je danas poznatost cilj, a ne vrijednost.
– Pa pogledajte – laneš u novine, pljuneš nekoliko pravih veličina, spomenika od krvi i mesa, i ti si odmah „neko i nešto“, uspostavio si se, preko tobož svog stava – rekao je Marković.
Na pitanje da li su takve vrijednosti i znanja na cijeni, Jagoš Marković je rekao da nam danas informisanost, i to polovičnu, prodaju kao znanje.
– Jedno je obrazovanje, a drugo je znanje, a treće je saznanje. Iha-a. Informisanost, i to polovičnu, prodaju nam kao znanje! Teško nama. Nikad manje pravih autoriteta, a nikad više doktora i mastera i titula. Jadni ovi mladi. A s druge strane, alal im vjera. Pametni su i prozreli su sve. Jadni – jer bi im dobri modeli, modeli od integriteta, pomogli da se brže popnu do sebe samih, a pametni jer su „ladni ko led glede svake false i patetike“. Razviše radare za opstanak kao i svi što smo. A to što odlaze odavde – ej, tugo naša… Tu sam nijem, evo, i ja. To je, zapravo, najveća tema današnjice ovdje. I ona postoji u drami „Vrat od stakla“, i to mi je veoma bitno – zaključio je reditelj.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu