To što je pak standard građana narušen i što smo dovedeni na ivicu egzistencijalnog opstanka nije krivica ni Rusije, ni Ukrajine, niti nekog trećeg, već isključivo pojedinaca koji vode ovu zemlju. Međutim, njih lično je ipak bolje ne komentarisati jer se rezultati njihovog (ne)rada vide svuda oko nas, pa im stoga ne treba ni davati pažnju, ali o opasnosti u koju je dovedena Srpska i te kako treba govoriti.
Nepovoljan ekonomski ambijent koji je stvoren ugrozio je sve privredne grane, pa je tako za samo deset dana na teritoriji BiH stečajni postupak ili proces likvidacije započelo čak 87 preduzeća! Cijene osnovnih životnih namirnica svakodnevno rastu, baš kao i cijene goriva, dok paralelno s rastom cijena visina plata ostaje nepromijenjena ili se smanjuje.
O situaciji u kojoj se trenutno nalazimo trebalo je razmišljati prije nego što se desila, jer jednom kada kriza počne onda postaje kasno, naročito ako ne postoji snažna baza za adekvatnu reakciju kao što je to slučaj sa Republikom Srpskom. Još 2017. godine Robne rezerve su poslane u stečaj, a budući da su rashodovani i naftni terminali za skladištenje goriva dolazimo do zaključka da su vlasti Srpske radile sve što je potrebno da građani kroz krizu prolaze mnogo teže nego što je to slučaj u susjednim zemljama.
Zakon o interventnim nabavkama neće riješiti nagomilane probleme o kojima se moralo razmišljati ranije. Kratkovida politika rukovodstva Srpske, usmjerena na usko lične i partijske interese, nije bila u stanju da obezbijedi osnovne uslove za dostojan život građana. Argument da SDS i PDP snose najveću odgovornost za situaciju u kojoj se nalazimo, pada u vodu onog trenutka kada zaključimo da je SNSD na vlasti već 16 godina. Za taj period SNSD je mogao da popravi sve one greške koje je tadašnji SDS napravio ali, u tom slučaju, bankovni računi partijskih funkcionera vlasti vjerovatno ne bi bili tako dobro popunjeni.
Nažalost, sada se nalazimo u veoma teškoj situaciji, a jedini način da se u narednom periodu izbjegnu nestašice osnovnih životnih namirnica je da sva raspoloživa sredstva ulože u domaću poljoprivrednu proizvodnju kroz podsticaje, koji bi bili strogo kontrolisani. To što je cijena litra suncokretovog ulja u pojedinim trgovinskom lancima veća od 6 KM, nije krivica trgovaca, koji u novonastaloj situaciji ne propuštaju priliku da uberu ekstra profit, a naročito jer ih i država svojim nečinjenjem svesrdno podržava u takvim aktivnostima. To je isključiva krivica države i vlasti koja je godinama unazad gušila i sistemski uništavala domaću proizvodnju na račun stranog uvoza od čega su enormnu korist ubirali samo određeni pojedinci.
Nama niko nije branio da jačamo domaću poljoprivredu, za koju smo imali sve neophodne uslove, i da proizvodimo vlastito ulje čija bi cijena bila prihvatljiva za kupovnu moć ovdašnjeg stanovništva. Argument da je cijena ulja svuda otišla u nebo i da su Putin i Zelenski glavni krivci za poskupljenja u ovom slučaju se ne može koristiti, jer Republika Srpska ima toliko plodnog zemljišta, ravnica, vrijednih poljoprivrednika (…) i vlast jednostavno nije smjela dozvoliti situaciju da ulje danas plaćamo 5-6 KM po litri, pileći file 15, a teletinu čak 30 KM po kilogramu. Tu opravdanje ne postoji i svaki pokušaj da se trenutne vladajuće strukture i pojedinci opravdaju za višegodišnje uništavanje poljoprivrednog sektora ravno je borbi s vjetrenjačama.
Evropa će se ove godine gotovo sigurno suočiti s nestašicom osnovnih životnih namirnica, a i ako ih bude cijene će biti iznadprosječno visoke. Republika Srpska ima Posavinu, koja zajedno s još nekoliko plodnih ravničarskih predjela može prehraniti cijelu Bosnu i Hercegovinu, i ti poljoprivredni kapaciteti treba da budu maksimalno iskorišteni.
Nacionalni interesi Republike Srpske prije svega moraju da se brane u Prijedoru, Banjaluci, Šamcu, Modriči, Bijeljini (…) i to na način da se građanima obezbijedi dostojan život i ekonomska stabilnost. U turbulentnim vremenima, u kakvim živimo, neophodno je isključiv akcenat staviti na goli egzistencijalni opstanak kako se ne bi dopustilo da građani u bilo čemu oskudijevaju, jer srećni i zadovoljni građani jedno su od najvećih bogatstava koje Srpska može imati.
Nažalost, do sada nismo bili svjedoci državništva i mudre, patriotski promišljene politike vlasti. Patriotizam se godinama unazad zloupotrebljavao u lične političke svrhe, a sada, kada sve to dolazi na naplatu, za pomoć se moli narod, dok se krivac za enormna poskupljenja traži isključivo u Ukrajini i Rusiji.
Ukoliko Srpsku želimo da učinimo boljom, takvo stanje se mora mijenjati. Godina 2022. će biti veoma značajna, kako na globalnom tako i na regionalnom planu, gdje mi, i kao narod i kao Republika Srpska, moramo da nađemo svoje mjesto pod ovim nebom.
Na kraju, ono što je sigurno, politika vrijeđanja i sile neće nam donijeti ništa dobro, kao što nam ni do sada nije donosila. Potrebne su nam nove ideje, nove ličnosti i politike. Od 1995. do danas, od ovih starih, bez obzira na partijsku pripadnost, do sada smo vidjeli sve, a to sve je jedno veliko – ništa!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu