Aleksandar Miljatović, optužen za ubistvo policijskog načelnika u Prijedoru Radenka Bašića, takođe je trebao biti u zatvoru u vrijeme izvršenja teškog ubistva.
Rade Drljača trebao je biti na liječenju u ustanovi zatvorenog tipa u vrijeme ubistva Brune Rolda u Banjaluci.
Psihijatrijski bolesnik Ž.S. trebao je biti na liječenju u vrijeme ubistva B.T. u Banjaluci.
Predugačak je spisak onih kojima su bile izrečene mjere bezbjednosti i pravosnažne zatvorske kazne, ali su izvršili teška krivična djela i zavili mnogobrojne porodice u crno.
Dugačak je i spisak onih koji različitim vezama uspijevaju izbjeći izrečene zatvorske kazne, pa bivaju amnestirani za krivična djela.
Ali, tako je u zemlji gdje su nepotizam i korupcija ispred zakona i pravde.
No, šta je sa osnovnom funkcijom zatvora – rehabilitacijom i resocijalizacijom?
Da li osuđenici prolaze kroz određene programe i da li su ti programi uspješni kada je u pitanju njihov povratak na pravi put?
Previše je primjera koji govore suprotno, čast izuzecima, ali sistem u zatvorima daleko je od onog kakav bi trebao biti.
Osuđenici žive na grbači poreskih obveznika, imaju besplatnu hranu, čak daleko kvalitetniju od one koju je većina građana u Srpskoj u mogućnosti da sebi priušti.
I pored takvog blagostanja u kojem provode godine, osuđenici izlaze još spremniji i odlučniji da izvrše i teža krivična djela od onih zbog kojih su prvobitno bili osuđeni.
Umjesto da se resocijalizuju i budu od koristi društvenoj zajednici, izrečene zatvorske kazne očigledno ne postižu svrhu ni generalne, ni specijalne prevencije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu