Ovim riječima počinje svoju potresnu ispovijest za Blic Milan Mihajlović (32) iz Niša, koji je mjesec dana proveo u bolnici liječeći se od posljedica zaražavanja korona virusom.
Kako priča ovaj mladić, krajem decembra zarazili su se on, sestra i majka. Čitava porodica je u istom trenutku imala koronu, a kako? Taj odgovor ni sam ne zna. Svi su se, kako kaže, čuvali i štitili od zaraze, a naročito majka koja je imala pridružene bolesti. 24. decembra Milan je bio pozitivan na virus, a zatim su simptome ispoljili i ostali članovi porodice. Već 31. decembra odveden je u bolnicu. Nekoliko dana kasnije u istu je primljena i njegova majka.
– Vjerujte, imam prekid filma. Ne sjećam se svega dobro jer sam proveo mjesec dana u bolnici. Ljekari kažu da sam bio kritično. Nisam bio bolestan, nemam pridužene bolesti, a virus me je pokosio. Znate, ja sam neko ko i jeste i nije vjerovao u virus, ali kada me je dohvatio u sve sam povjerovao, a naročito je bolno što sam od njega izgubio majku – priča Milan za Blic.
Kako kaže, do 9. januara ljekari su mu se borili za život. Tog dana su ga konačno podigli da sedne na krevet. Primijetio je da ga posmatra jedna žena, a onda je vidio da je to njegova majka. Tiho kaže da je ljekare pitao odmah kako je ona. “Ova žena je moja majka”, rekao im je, a oni su ostali zbunjeni i iznenađeni.
Prisjeća se, rekli su mu da bude miran i da mu je majka stabilno. Nakon toga je ponovo doživio prekid filma. Sjeća se samo da mu je 11. januara prišao ljekar koji mu je rekao da moraju da mu intubiraju majku jer je loše.
– Ništa nisam ni čuo ni video. Reanimiralu su je nadomak mog kreveta, nisam znao šta se dešava. Nisam čuo ništa, a onda su mi nešto poslije 13 sati saopštili da su učinili sve, ali da je preminula. Bilo mi je teško, i bio sam zbunjen, konfuzan… Korona je promijenila sve – priča ovaj tridestvogodišnji Nišlija.
I vjerovao sam i nisam, a onda pakao…
U bolnici je, kaže, proveo mjesec dana. Njeova sestra je prošla sa lakšom kliničkom slikom, a majku je izgubio.
Kako kaže ovaj mladić, u koronu moramo vjerovati jer je u pitanju opaki virus koji je potpuno nepredvidiv.
– Ranije sam i vjerovao i nisam. I dalje ne znam kako smo se zarazili, moja majka je toliko vodila računa, pridržavala se mjere. Sestra i ja smo radili, ne znam ko je od nas donio virus… Kao što vidimo, on ne bira. Kako sam ja u 32. godini mogao da izgubim život, a ne znam, ne pijem lijekove, nisam bolestan. Kada vidim žurke i sve što se dešava, toliko mi je nevjerovatno da neko ne vjeruje da postoji virus. Ovo je strašno. Ljudi čuvajte se, korona ne zna za pol, ne zna za godine, ona ide razara a meta može biti svako – apeluje ovaj mladić.
Posle oporavka, kaže, ništa nije isto – još kašlje, umara se, teško mu je jer je mesec dana ležao. Slike iz bolnice i borba za vazduh, zauvijek su ostali urezani u sjećanje ovog mladića.
– Kada dobijete koronu, ne znam kako bih vam opisao to osećanje. Ne mogu da kažem da me nešto boli, ali ostajem bez vazduha, potreban mi je kiseonik, borim se za dah, borim se da ostanem živ. Sjećam se da sam u toj panici jednom skočio i pokušao onako priključen na sve te aparate pokušao da ustanem koliko sam kašljao: Jedna doktorka mi je rekla: “Lezi tu, diši inače ideš gotovo”. Kažu da mi je jedno plućno krilo bilo potpuno neupotrebljivo. Ne znam šta se desilo, ali znam da te dane nikada neću zaboraviti. I sada apelujem, ljudi čuvajte se, virus je zaista opasan – zaključuje on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu