U jednom trenutku, u holu Kliničkog centra okupilo se 60 ljekara, koordinacija je radila punom parom i bez greške, a povrijeđeni su stizali jedan za drugim. Glavni koordinatori tog jutra bili su direktor Urgentnog centra dr Miodrag Lazić i direktor Centra za anesteziologiju i reanimaciju prof. dr Radmilo Janković. Pored koordinatora, tu su bili i neurohirurzi, ljekari opšte hirugije, grudne hirugije, vaskularci… kao i hirurzi sa Dječje hirurgije koji su sami došli da ponude pomoć. Kompletno osoblje koje je dežuralo prethodne noći ostalo je na poslu, da pomogne, a pomoć je ponudio i direktor bolnice iz Aleksinca.
Prof. dr Radmilo Janković u razgovoru za “Blic” kaže da je tog jutra dobio desetak poruka ljekara koji su na godišnjem sa pitanjem da li da se vrate.
Na glavnom udaru bili su ljekari Klinike za anesteziju. Veliku pomoć imali smo od ljekara Hitne pomoći, stvarno su uradili lavovski dio posla, prvenstveno u smislu trijaže. Cijelog života se spremate za nešto tako, ali kad se desi morate ostati pribrani i sjetiti se svega što ste učili. U sali reanimacije imamo prostor za šest pacijenta, a u jednom trenutku smo imali 16 njih. Pored svakog pacijenta bilo je dvoje ljekara, sestre sa intenzivne njege i iz Urgentnog centra. Za taj dan je bilo zakazano 40 operacija. Pomjerili smo ih da bi sale bile slobodne, sve je išlo brzo. Uradilo smo pet operacija, s druge strane pacijenti su zbrinjavani odmah, dok jednom stavljamo gips, drugi se snima. Jednostavno nema vremena za čekanje, samo dobra koordinacija i disciplina – kaže dr Janković, piše Blic.
Prema riječima ljekara, sve se sredilo u roku od 45 minuta, a onda je trebalo saopštiti rodbini ko je stradao, ali i ko je u teškom stanju. Sva rodbina okupljena je u sali za sastanke gdje su čuli prve vijesti.
– U najmanju ruku bilo je potrebno pobrojati sve povrijeđene, već je pristizala rodbina, teški emotivni momenti, svi su tražili najmilije. Trebalo je ostati hladne glave, nekako smo rodbinu izdvojili u jednom dijelu, trebalo je iskordinisati dijagnostiki i utvrditi stepen povreda, dovesti mobilni rendgen i ultrazvučne aparate, oba skenera, magneti su bili dostupni… Radili smo punom parom. A onda smo saopštili stanje. Pošto je bilo teško i rodbina je bila zbrinuta, i uz njih su bile sestre i ljekari da bi im pomogli – dodaje dr Janković.
Svi iz noćne smjene ostali su da pomognu
U ovakvim situacijama veliku ulogu imaju medicinske sestre. Glavna sestra Gordana Dragošev kaže da su sestre za osam minuta sve spremile za prijem pacijenata. Takođe, niko nije iz prethodne smjene otišao kući, svi su ostali i nastavili posao.
– Kada su nam kolege iz Urgentnog centra javile da stiže 30 pacijenata povrijeđenih u sudaru voza i autobusa, organizacija je tekla brzo, jer je svako znao šta treba da radi. Glavni anestetičar je otišao da obavijesti naše isntrumentarke i anestetičare, glavna sestra centralne intenzivne njege povukla je sve medicinske sestre da siđu na ispomoć u dio reanimacije, a sestre iz noćne smjene su ostale na odjeljenju intenzivne njege. Niko nije otišao kući. Naše je bilo da pripremimo kompletnu logistiku. O svemu ovome smo mi već pričali, pripremljeni smo na ovakve stvari, te smo samo teoriju primijenili u praksi. Pratili smo instrukcije ljekara, svako je radio svoj dio posla i uz dobru koordinaciju, stručnost i znanje, ništa nije izazov – priča Gordana Dragošev.
“Izgledalo je kao da je rat”
Anestetičara Sašu Seferovića ovakva situacija podsjetila je na ratno stanje. I on kaže da je u takvim situacijama najvažnije ostati pribran i pokazati znanje i spretnost. S obzirom na priliv pacijenata koji se ne dešava svakodnevno, ljekari i osoblje su i ovog puta pokazali da su dorasli svakom zadatku.
– Želim da pohvalim sve moje kolege, kolegince, koji su vrlo odgovorno pristupili, demonstrirali su emotivnu stabilnost, znanje i umijeće. Naše kolegenice su ostajale iz noćne smjene, dosta koleginica je dolazilo od kuće, to samo govori o odnosu prema poslu i zrelosti. Koordinacija i dogovor su od velikog značaja, a svako od nas radio je samo svoj posao – objašnjava anestetičar.
Novi Klinički centar olakšao je ljekarima da rade, tu su otvoren ulaz, prilaz, sale, aparatura… Sve je tokom jučerašnjeg dana pokazalo svoju ulogu.
Troje u teškom stanju, 400 ljudi dalo krv
U Nišu je danas Dan žalosti poslije nesreće koja se dogodila u petak na pružnom prelazu u Donjem Međurovu, troje putnika i dalje je u teškom stanju, a više od 400 Nišlija dobrovoljno je dalo krv.
Teško povrijeđeni pacijenti iz autobusa koji je juče prepolovljen na pružnom prelazu polako se oporavljaju, a oni najteže, kako navode lčekari niškog kliničkog centra, su neznatno bolje, navodi RTS.
– Stanje pacijenata najteže povrijeđenih je u jednom diskretnom poboljšanju, što ne znači i definitivno da se radi o dobrom stanju. Što se tiče trećeg, on je reintervenisan operisan u toku večeri i njegovo stanje je sada stabilno. Ostali pacijenti su noć proveli relativno mirno – navodi doktor Hadži Bojan Marjanović iz Urgentnog centra Kliničkog centra u Nišu.
U Zavodu za transfuziju krvi od jutros je gužva, a na apel su se odazvali dugogodišnji davaoci ali i mnogo mladih ljudi.
– Za obradu krvi od ovog trenutka kad ovi ljudi završe sa davanjem krvi, potrebno je šest do sedam sati. Složićete se da je to jako dug period za onog koji je povrijeđen ili akutno bolestan da sačeka tih šest do sedam sati, tako da još jednom izražavam zahvalnost”, ističe doktor Predrag Đordevic iz Zavoda za transfuziju u Nišu.
Veliki broj mladih došlo je da da krv kako bi makar na taj načn pomogli unesrećenima. Jučerašnji dan bio je jedan od najtežih za niško zdravstvo, kažu u Kliničkom centru.
Grad Niš je saopštio da će porodicama nastradalih i povrijeđenih pružiti svu neophodnu pomoć.
(Blic, Tanjug)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu