Ipak, njegov stereotip borbenog psa daleko je od istinitog.
Iako nepravedno žigosan, bul terijer nikako ne može da se izbori za bolju reputaciju među rasama. Mnogi ga vide kao agresivnog psa nezgodne naravi koji ima tendenciju da ujeda i nalazi se na spisku opasnih rasa. Vlasništvo nad njim u mnogim zemljama često je sasvim zabranjeno. Ljubitelji i odgovorni vlasnici bul terijera imaju drugačija iskustva i kažu da je on tipičan primer rase naklonjene ljudima koje voli i veoma je poslušan.
Temperament bul terijera
FCI standard bul terijera takođe navodi njegov karakter kao veoma dobar, ali ističe i tvrdoglavost kao uobičajenu osobinu. Kao i mnoge druge rase pasa, i bul terijer ima tendenciju da dominira. Visoka inteligencija i samopouzdanje prilikom podučavanja ponekad ga dovode do toga da bude kritičan prema komandama. Drugim riječima, ako smatra da je nešto besmisleno, mogao bi da se pobuni!
Rana obuka i socijalizacija bul terijera su najvažniji zadaci vlasnika i najbolje je da ga navikavaju na pravila i podučavaju poslušnosti i komandama od perioda šteneta. Uz dosljednu obuku karakterno jakog vlasnika, bul terijer će postati divan kućni ljubimac. Starija djeca obično su mu idealni drugari u igri, a ako u porodici ima mlađe djece, neophodan je nadzor.
Koliko god bul terijer bio prijateljski nastrojen prema svojoj porodici, isto toliko može da bude rezervisan i sumnjičav prema strancima. Ipak, zahvaljujući stabilnom karakteru, ne napada ljude bez razloga. Ovaj pas nije agresivan ako se pravilno vaspita, ali je odličan čuvar svojih ljudi i heroj u opasnim situacijama.
Potrebno je povesti računa o njegovom odnosu sa drugim psima. Ako među njima postoji netrpeljivost, ona se može vrlo brzo pretvoriti u opasno teritorijalno ponašanje.
Standard i izgled bul terijera
Prema podacima iz standarda rase bul terijer, trgovac životinjama Džejms Hinks prvi ju je standardizovao pedesetih godina 19. vijeka. Ova rasa je prvi put predstavljena u Birmingemu godine 1862. godine. Klub bul terijera je osnovan 1887. godine. Izgled bul terijera evoluirao je tokom istorije uzgoja, naročito izgled glave, veličina i boja.
Sa glavom u obliku jajeta, izduženom i iskrivljenom njuškom i prorezima u kojima su skrivene oči, bul terijer je pomalo mračnog izgleda, ali se baš u tome krije ljepota ove rase. Njegov takozvani “rimski nos” nastao je 50-ih godina prošlog vijeka zahvaljujući britanskom uzgajivaču Rejmondu Openhajmeru. Bul terijer ima male, uspravne i pripijene uši.
U ranim danima rase postojale su varijacije u veličini, ali danas bul terijer ispod 35, 5 centimetara visine pripada minijaturnim psima. Većina modernih primjeraka bul terijera dostiže visinu između 40 i 55 centimetara, ali u standardu rase ne postoje ograničenja u visini ili težini, sve dok je pas proporcionalno građen. Bul terijer je mali ali mišićav i moćan pas koji se odlikuje i mobilnošću i brzinom.
Od 1933. Britanski kinološki savez uveo je prepoznavanje obojenih bul terijera, a većina novih boja je rezultat ukrštanja sa stafordskim bul terijerima. Novije boje rase su: crna, tigrasta, crvena, žuta i trobojna. Pas može imati pjege i mrlje na glavi, ali mu dlaka ne smije biti plava. Dlačni pokrivač ovog psa je kratak, ravan i tvrd na dodir, a nekim bul terijerima zimi raste mekana potdlaka kako bi im bilo toplije.
Ovi hrabri i brzi psi često su učestvovali u mamčenju jazavaca i ubijanju pacova: zabilježeno je da je 1865. godine bul terijer Pinčer ubio 500 pacova za 36 minuta i 26,5 sekundi!
Mnogi vlasnici su koristili bul terijere u ringovima za borbe pasa. Brzi i mišićavi, ovi psi bili su neustrašivi i bez premca, a nakon zabrane ovog okrutnog sporta, slika o njima kao o nemilosrdnim psima za borbu se nažalost zadržala i “prlja” reputaciju rase.
Neodgovorni odgajivači i vlasnici ne uspijevaju da obuče ili socijalizuju ovog psa i predstavljaju krivce za nastavak “hajke” protiv rase.
Zdravlje, uzgoj, njega i ishrana bul terijera
Ljubitelji bul terijera svojski se trude da “skinu ljagu” sa nezaslužene reputacije ovog psa. Prijateljstvo prema ljudima sada je od vitalnog značaja pri odabiru odgovarajućih jedinki koje se koriste u uzgajanju.
Bul terijer može da pati od niza nasljednih zdravstvenih problema, od pupčane kile, gluvoće, preko tumora, kardiovaskularnih, bubrežnih bolesti i oboljenja kostiju i zglobova. Odgajivač treba da obavi sveobuhvatne zdravstvene testove roditelja i štenaca. Zdravi bul terijeri trebalo bi da žive oko 10 godina.
Bijeli bul terijeri su skloni problemima sa kožom i potrebna im je prirodna, dobro izbalansirana ishrana. Unos manjih količina proteina je poželjan, a porcije ne treba da budu preobilne, jer bul terijeri brzo dobijaju na težini.
Njega bul terijera je laka i njegova kratka i ravna dlaka ne traži češljanje viđe od jednom nedjeljno. Obuka i smještaj zahtijevaju dosta truda i iskustva.
Prije nego što kupite bul terijera, razmislite da li možete da se nosite sa reakcijama ljudi.
Rasa nije za nesigurne ili neiskusne vlasnike pasa.
Upamtite da će bul terijer iskoristiti svaku nesigurnost koju vidi u vama. Snažan karakter rase znači da brzo preuzima dominantnu ulogu ako vlasnik ne preuzme kontrolu. Čak i štenci mogu razviti opasne obrasce ponašanja u pogrešnim rukama. Sportovi poput agilitija su odlični za usmjeravanje nagomilane energije bul terijera u pravom smjeru, a potrebno im je dosta aktivnosti, pažnje i ljubavi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu